понедељак, 27. децембар 2010.

Alleged Organ Traffickers Charged in Kosovo III

Ko se sve snabdevao kod "ugroženih i nezaštićenih poštenih boraca za slobodu" pogledajte ovde
http://networkedblogs.com/cgvUO sa komentarima.

Ovde prenosim originalni tekst u celini - sa linkovima.
Za one koji ne čitaju ćirilične tekstove ispod ovog dat je i tekst na latinici.
***************************************
Хроника

Политика: Богати Арапи и Израелци главни купци отетих органа

PDF Штампа Ел. пошта
недеља, 26. децембар 2010.
Подаци Тужилаштва за ратне злочине Србије показују да су органи извађени од отетих цивила испоручивани у Немачку, Скандинавију, САД, Израел, Велику Британију и друге богате земље, сазнаје „Политика”. У документима тужилаштва под ознаком „33-08” са радним називом „Трговина људским органима” наводи се да су у ту трговину, заправо међународни криминални ланац, умешани доктори из Израела, Турске, Бразила и Филипина. За њих се каже да су „доктори који пустоше Балкан у потрази за људским органима”.
Тужилаштво за ратне злочине се у предмету позива на извештај о међународној трговини органима који је направила група стручњака са Универзитета Колумбија у Њујорку познатија под називом „Белађо теск форс”. Ова група је у свом извештају изнела податке да су богати Арапи и Израелци главни купци људских органа који потичу из југоисточне Европе.
Тужилаштво се у предмету позива и на истраживање које је објавио „Американ кроникл”, а у којем се каже да се у Универзитетској клиници у Јерусалиму само током 2001. године опорављало 60 пацијената којима је пресађен бубрег од непознатог донора. У истом истраживању наводи се да због тога „многи Израелци путују у источну Европу у пратњи израелских доктора”.
„Посетили су сиромашну Македонију, Бугарску, Косово, СР Југославију да би разговарали са локалним бизнисменима и лекарима о оснивању некаквих клиника ”, наводи се у истраживању.
Као доказ за овакве тврдње, српско тужилаштво располаже подацима да је 15. новембра 2008. године у Приштини ухапшен Израелац Моше Харел који се терети да је преговарао и организовао илегалну трансплантацију органа. Харел је ухапшен у истрази против групе која је у клиници „Медикус” у Приштини учествовала у илегалној трансплантацији бубрега. Као главни „мозгови” трговине органима тада су означени управо Моше Харел, али и израелски хирург Запи Шапира. Исти доктор Шапира је 1999. године појавио у Скопљу и тамошњим лекарима нудио сарадњу у пресађивању бубрега. Наводно је тај посао касније реализовао у Естонији, Молдавији и Турској заједно са турским хирургом Јусуфом Ерцином Сонмезом који је у бекству, јер је означен као „главни хирург за илегално пресађивање бубрега” у Приштини.
Међу подацима о трговини органима наводи се и један банковни рачун који је у мају 2000. отворио Ервин Охри са Косова. Он је тражио донора за трансплантацију бубрега у Милану, па је отворио рачун на име Наиме Охри у албанској банци Курсимеве.
Посебно поглавље у предмету српског тужилаштва заузима случај „жута кућа”. У њему се налази извештај о форензичким испитивањима на овој локацији. Тај извештај је означен као „кључни”, јер потврђује да су извесна испитивања у „жутој кући” обављена упркос негирању албанских власти и Унмика. У том извештају, за који тужилаштво каже да га је набавило „неформалним путем”, наводи се читав низ медикамената и опрема који указују на могућност да су се ту изводили хируршки захвати. Нађено је укупно седам медикамената и опрема интересантни за даљу истрагу. Такође, ту се набрајају и све особе које се учествовале у увиђају код „жуте куће”.
Посебно важан у том извештају јесте цитат у којем се износи податак где се сада налазе докази за које се званично тврди да не постоје. По извештају, докази су у форензичком центру у Ораховцу на Космету.
У краткој ретроспективи овог случаја Тужилаштво за ратне злочине Србије наводи да је „из веома поузданих извора” дошло до сазнања да недостаје више страница у овом извештају и да су два имена избрисана белилом. Додатном истрагом утврђено је да је реч о две особе које су на месту догађаја биле у својству „истражитеља”, иако оне суштински то нису.
(Политика)
 *************************
Zbog onih koji ne čitaju tekstove pisane ćirilicom evo i latiničnog teksta.

Politika: Bogati Arapi i Izraelci glavni kupci otetih organa





nedelja, 26. decembar 2010.
Podaci Tužilaštva za ratne zločine Srbije pokazuju da su organi izvađeni od otetih civila isporučivani u Nemačku, Skandinaviju, SAD, Izrael, Veliku Britaniju i druge bogate zemlje, saznaje „Politika”. U dokumentima tužilaštva pod oznakom „33-08” sa radnim nazivom „Trgovina ljudskim organima” navodi se da su u tu trgovinu, zapravo međunarodni kriminalni lanac, umešani doktori iz Izraela, Turske, Brazila i Filipina. Za njih se kaže da su „doktori koji pustoše Balkan u potrazi za ljudskim organima”.
Tužilaštvo za ratne zločine se u predmetu poziva na izveštaj o međunarodnoj trgovini organima koji je napravila grupa stručnjaka sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku poznatija pod nazivom „Belađo tesk fors”. Ova grupa je u svom izveštaju iznela podatke da su bogati Arapi i Izraelci glavni kupci ljudskih organa koji potiču iz jugoistočne Evrope.
Tužilaštvo se u predmetu poziva i na istraživanje koje je objavio „Amerikan kronikl”, a u kojem se kaže da se u Univerzitetskoj klinici u Jerusalimu samo tokom 2001. godine oporavljalo 60 pacijenata kojima je presađen bubreg od nepoznatog donora. U istom istraživanju navodi se da zbog toga „mnogi Izraelci putuju u istočnu Evropu u pratnji izraelskih doktora”.
„Posetili su siromašnu Makedoniju, Bugarsku, Kosovo, SR Jugoslaviju da bi razgovarali sa lokalnim biznismenima i lekarima o osnivanju nekakvih klinika ”, navodi se u istraživanju.
Kao dokaz za ovakve tvrdnje, srpsko tužilaštvo raspolaže podacima da je 15. novembra 2008. godine u Prištini uhapšen Izraelac Moše Harel koji se tereti da je pregovarao i organizovao ilegalnu transplantaciju organa. Harel je uhapšen u istrazi protiv grupe koja je u klinici „Medikus” u Prištini učestvovala u ilegalnoj transplantaciji bubrega. Kao glavni „mozgovi” trgovine organima tada su označeni upravo Moše Harel, ali i izraelski hirurg Zapi Šapira. Isti doktor Šapira je 1999. godine pojavio u Skoplju i tamošnjim lekarima nudio saradnju u presađivanju bubrega. Navodno je taj posao kasnije realizovao u Estoniji, Moldaviji i Turskoj zajedno sa turskim hirurgom Jusufom Ercinom Sonmezom koji je u bekstvu, jer je označen kao „glavni hirurg za ilegalno presađivanje bubrega” u Prištini.
Među podacima o trgovini organima navodi se i jedan bankovni račun koji je u maju 2000. otvorio Ervin Ohri sa Kosova. On je tražio donora za transplantaciju bubrega u Milanu, pa je otvorio račun na ime Naime Ohri u albanskoj banci Kursimeve.
Posebno poglavlje u predmetu srpskog tužilaštva zauzima slučaj „žuta kuća”. U njemu se nalazi izveštaj o forenzičkim ispitivanjima na ovoj lokaciji. Taj izveštaj je označen kao „ključni”, jer potvrđuje da su izvesna ispitivanja u „žutoj kući” obavljena uprkos negiranju albanskih vlasti i Unmika. U tom izveštaju, za koji tužilaštvo kaže da ga je nabavilo „neformalnim putem”, navodi se čitav niz medikamenata i oprema koji ukazuju na mogućnost da su se tu izvodili hirurški zahvati. Nađeno je ukupno sedam medikamenata i oprema interesantni za dalju istragu. Takođe, tu se nabrajaju i sve osobe koje se učestvovale u uviđaju kod „žute kuće”.
Posebno važan u tom izveštaju jeste citat u kojem se iznosi podatak gde se sada nalaze dokazi za koje se zvanično tvrdi da ne postoje. Po izveštaju, dokazi su u forenzičkom centru u Orahovcu na Kosmetu.
U kratkoj retrospektivi ovog slučaja Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navodi da je „iz veoma pouzdanih izvora” došlo do saznanja da nedostaje više stranica u ovom izveštaju i da su dva imena izbrisana belilom. Dodatnom istragom utvrđeno je da je reč o dve osobe koje su na mestu događaja bile u svojstvu „istražitelja”, iako one suštinski to nisu.
(Politika)
 nastavlja se....

петак, 17. децембар 2010.

Da li je dobro krenuti putem bez alternative

A šta ako je na tom putu neka nepremostiva prepreka?
Recimo priznavanje Kosova (pogledaj post - mislim post kao tekst a ne uzdržavanje od jela).
Ili isporuka preostale dvojice (za sada) u Hag
Kuda onda, ako nema alternative?
Priznati Kosovo ili -  u provaliju!
Rešenje je - gurnuti predvodnike u provaliju.
No oni će na vreme napustiti brod koji tone.
Za njih ima alternative?
Varaju se ako tako misle!
Tako je mislio i hrvatski predvodnik na putu bez alternative - Sanader

Ajde malo da analiziramo šta smo sve dobili od kad su nas 'EUropejci' poveli putem bez povratka.
- dobili smo EUropske banke u svakom malo većem mestu koje daju kredite a zatim kredite za otplatu kredita. 
- dobili smo na svakom uglu po neki bankarski šalter sa blještavim reklamama, bogatim enterijerom i zelenaškim kamatama.
- dobili smo bankomate koje koriste samo odabrani (ostali nemaju šta da podižu)
- dobili smo legalizovano dilovanje deviza u menjačnicama bivših uličnih dilera.
- dobili smo razne hiper i super markete koje koriste odabrani, ostali nemaju čime da kupuju ali  moraju da ih posećuju jer se njihove male trgovinske radnje u komšiluku polako gase baš zbog tih hiper i super - prevaranata.
- dobili smo masu nezaposlenihgrađana koji su ostali bez posla.
- dobili smo zapošljavanje putem partijskih članskih karata.
- dobili smo narodne poslanike, koji primaju platu a vreme provode u skupštinskom bifeu sa povlašćenim cenama - skoro džabe.
- dobili smo agencije za 'sve i svašta' koje ustvari ne rade ništa (bolje je i da ne rade) a primaju dobre plate
- dobili smo i razne evropske kancelarije za, takođe 'sve i svašta' kao i razne belosvetske probisvete koji se vrzmaju ovuda i postavljaju neke uslove. Kao nekad Ahtisari i Holbruk
- dobili smo žandarmeriju i komunalnu policiju (šta li je sledeće?). Žandare da štite njih od nas a komunalnu da kažnjava nas za njih.

- dobili smo narkomaniju  i da nam policija čuva decu po školama od napasnika, dilera droge, pedera i lezbijki.
- dobili smo paradu ponosa zbog koje policija tuče građane
- dobili smo čip na ličnim kartama i pasošima. 
A mogli su lepo da nam ga priheftaju na uvo. 
Ili još bolje - ugrade ga kao implant i onda nas lepo "Veliki brat" prati i usmerava.
- dobili smo novu EUropsku slobodu izražavanja pa smo tako dobili EUropsko TV izveštavanje.
Dobili smo i film - "Srpski film".
Kad smo kod filma - odgledao sam film.
Nula!
Zašto je to "Srpski film"?
Po čemu je to srpski film?
Šta u njemu srpsko i predstavlja Srbiju?
Snimljen jeste u Srbiji.
Glumci jesu iz Srbije.
Režija i ostalo je takođe iz Srbije.
Potrošene su i pare srpskih građana.
Jezik je srpski.
I to je sve što ima veze sa Srbijom.
Sve ostalo slika Ameriku - USA.
I ako ima nešto od toga u Srbiji - donešeno je otuda i nije vredno da se zabeleži kao pojava i dokument jednog vremena.
Pogotovo da u svet ide pod imenom ponosne Srbije.
Ili možda Srbija više nije ponosna zemlja!?
Trebalo bi zabraniti da ide pod ovim imenom.

- dobili smo partijske plaćene upravne odbore u tzv. javnim preduzećima sa visokim platama (i premijama?)
- dobili smo neke nazovi besplatne akcije a onda nam rekli da ih prodamo budzašto na šalterima pošte. Ne znam kome ali znam zašto ih ljudi prodaju - za hleb.
- dobili smo narodne kuhinje koje svakodnevno imaju sve veći i veći broj korisnika.
- dobili smo raznorazne NVO koje konkurišu za antisrpske projekte i zarađuju novac za blaćenje svoje države i naroda.
- dobili smo (najzad) usaglašene TV stanice koje nas selektivno informišu probranim, proEUropskim informacijama. O nezadovoljstvu građana u Španiji, Portugaliji, Irskoj, Grčkoj, vesti nema ili su vrlo šture u trajanju od par sekundi.
Šta smo još dobili?
A, da dobili smo ogroman deficit u budžetu koji vlada hoće da delimično pokrije prodajom Telekoma a jedan deo podizanjem kredita za tzv. "budžetsku podršku".
Tako smo dobili i ogroman spoljačni dug za kredite, koji se koristi za budžetsku potrošnju (plate državnih poslenika i uposlenika) a vraćaće ga neko drugi.
Eto, to smo sve dobili.
Malo li je?
A verovatno sam nešto i ispustio da nabrojim ovde.
Fale na još sam muško-muški i žensko-ženski brakovi pa da budemo pravi  EUROpejci.
Da se mi lepo kompletiramo pa ako nas i ne prime - baš nas briga. Važno je da smo mi krenuli tim putem bez alternative. Putem u bespuće.
Dobili smo i upitnik sa nekoliko hiljada pitanja.
Šta smo izgubili?
Pa skoro ništa.
Može da se nabroji u nekoliko stavki.
- izgubili smo proizvodnju - privredne gigante koji su bili svetski brendovi.
- izgubili smo samopoštovanje i dostojanstvo.
- izgubićemo i Državu.
A i šta če nam ovakva!
Ako nešto od ovoga što sam ovde napisao nije tačno - slobodno me izgrdite.
Ovde dole imate mogućnost da ostavite komentar na blogu ili pak pošaljete mail (kliknite na ikonicu u obliku pisma)
Nema ljutnje!
Uzdravlje.

четвртак, 16. децембар 2010.

Alleged organ traffickers charged in Kosovo II

Ono što se još 1999. godine naslućivalo i o čemu se veoma retko i oprezno govorila dobija svoju pravu formu.
Kako Seth J. Frantzman u svom tekstu opisuje te prljave kriminalne radnje .

Kosovo Organ Harvesting: The Plot Thickens

By Seth J. Frantzman
Thursday, 25 Nov 2010


In his recent column one of Israel’s leading investigative journalists explores the bizarre horror and little-known roots of the Kosovo organ-trafficking ring. Almost all those involved were respected professionals in their communities…
In mid-November, the world media reported that Interpol was hunting for seven members of an organ-trafficking ring. They were accused of operating a clinic called Medicus in Pristina, the capital of Kosovo. Most news media were excited to reveal that two Israelis were among those named in the 46-page Interpol report. Less interest was shown in the other international members of the ring – Turkish and Albanian Muslims.
Only one Israeli, Moshe Harel, was wanted by Interpol in connection with the ring. The other Israeli, Zaki Shapira, was listed as an unindicted coconspirator. A Turkish doctor and five Albanians were also indicted for their role in diverse criminal activities such as “trafficking in persons and unlawful exercise of medical activity.”
THE ORIGINS of the ring appear relatively recent. According to reports, Lutfi Dervishi, a urologist and professor at Pristina University, visited Istanbul in 2006 to attend a conference. At the conference he let it be known that he was looking for someone who could perform organ transplants. He was contacted by Yusuf Sonmez, a Turkish national and surgeon who has a history of involvement with illegal organ harvesting.
Sonmez maintains a website which claims he completed his residency in surgery at Istanbul University medical faculty in 1984 and was an expert in kidney transplants. According to a November 3 article in Hurriyet he also worked at the Ministry of Health. He completed his first transplant from a live donor in 1993, and by 2006 claimed he had performed more than,1,300 kidney transplants. In 2005 he was running a private hospital in Istanbul. Turkish websites indicate that his hospital was shut down in 2007 after a police raid, during which his brother Bulent was also detained. He received a suspended sentence.
Sonmez again fell out with the law over organ thefts in 2008. His medical license was revoked and he was banned from the profession for six months – which news outlets criticized as too weak a punishment. At the time Turkish articles called him the “the Turkish butcher” and Hurriyet referred to him as “Frankenstein.” In 2010, when it emerged that he was involved with organ trafficking in Kosovo, he turned up in Azerbaijan, apparently free to go about his bloody business. His status at present is not clear.
In 2006, while at the height of his power, operating his own clinic prior to the police raids, he contacted Dervishi. Sonmez then contacted a Turkish-Israeli, Harel, who according to the government of Kosovo was born in 1950 in Turkey. Harel later allegedly “identified, recruited and transported the victims, as well as managed the cash payments before the surgeries.” Sonmez, it seems, was also the contact for Shapira, who has a history of brushes with the law regarding organ harvesting. Shapira was once head of kidney transplant services at Beilinson Medical Center in Petah Tikva. He was also a member of the Bellagio Task Force on global transport ethics. In the 1990s he ran afoul of ethics charges in Israel and moved to Turkey. In 2007 Shapira was arrested in Turkey; it seems he was already connected with Sonmez’s hospital. Now Sonmez brought Harel and Shapira to Pristina to help run Dervishi’s clinic. The clinic was operated by Dervishi’s son, Arban. Illir Rrecaj, a Kosovo Health Ministry official, granted the clinic a license to do urological checkups but was, according to Interpol, privy to the actual goings on there.
In October 2008 police suspicions were raised when a poor man was dumped at the Pristina airport and it was found his kidney had been removed. A raid on the Medicus clinic discovered that the organ harvesting ring had been bringing in poverty stricken patients from countries such as Turkey and Russia, promising them 15,000 euros, and then selling their organs for upward of 100,000 euros. Rrecaj was dismissed from his post. On November 4, Harel was arrested.
BUT ACCORDING to other sources it appears the tentacles of the case go deeper. The Serbian newspaper Blic claims that Dervishi was also involved in the murder and harvesting of organs from Serbs who were captured by ethnic Albanian terrorists during the Kosovo war of 1999. After the war there were rumors that Kosovar Albanians were keeping Serb prisoners in camps near the Kosovo border with Albania.
A Spanish KFOR contingent attempted to penetrate the village of Vrelo but was called back. Carla Del Ponte, the former chief prosecutor of the UN for war crimes committed in Yugoslavia, claimed in her 2008 book that as many as 300 Serbs were murdered for their organs just across the border in the Albanian town of Burrel. The infamous “clinic” in Burrel became known as the “yellow house,” but not until 2004 was it visited by a UN team to investigate the accusations. By then, only a few traces of blood remained.
According to Blic, in 1998 during the Kosovo crises, “[a] witness told Serbian war crimes prosecutors that he saw Dr. Lutfi Dervishi at locations where it was suspected that organs had been extracted from civilian prisoners and sold later.” Another Serbian source alleges that Shapira was also involved in 1999 in instructing those who harvested the organs, and according to the Croatian magazine Politika, he showed up in Macedonia in the same year, connected to a similar operation. This claim is based on the fact that he had Turkish connections who were supporting the Kosovars during the war.
Whatever the case, it seems the recent organ-trafficking scandal is merely the latest emergence of the dark cloud that has hung over Kosovo for years; it has become a center for human and organ trafficking in Europe.
What makes the present case so shocking is that almost all those involved were respected professionals in their communities.A professor from Priština, a member of the Kosovo Health Ministry, an Istanbul doctor and pioneer in organ transplants and a former head of transplant services at Beilinson. What made these men turn evil? What sort of strange dark coexistence is this, where Turks and Israelis work together to steal organs?
Does their ring have its origins in the dirty war fought in Kosovo in 1998-1999? The anti-Israel and anti-Semitic media like to shed light on supposed Israeli involvement in organ trafficking, but what this case shows is that the networks behind the story have much deeper and more disturbing roots.
* * *
Editorial comment: Of course none of this would be happening if the administration in Priština were not KLA/Albanina mafia thugs around whom their international patrons -- Washington first and foremost -- had erected a stone wall of silence to protect against any allegations that might undermine the lies that "justified" the 1999 war and its consequences. 

Za mene i za vas ovaj prethodni tekst je preveo Miodrag Novaković  ovde http://www.vidovdan.org/  gde imate mogućnost da ostavite svoj komentar.

Косовска трговина органима: Завера се шири…



Пише: Сет Џеј Френцман   
среда, 01 децембар 2010 11:52
У свом последњем чланку (Крвава коегзистенција, 23.11.),  један од израелских водећих новинара-истраживача проучава сву бизарност и ужас,  као и мало познате корене трговине људским органима на Косову. Скоро сви умешани у те прљаве послове су били људи од угледа и на положајима у својим срединама.
Средином новембра, светски медији су известили да је Интерпол расписао потернице за седморицом чланова илегалне групе за трговину људским органима. Они су били оптужени за руковођење клиником под називом Медикус у Приштини. Већина медијских кућа је нагласила чињеницу да су двојица осумњичених, именованих у Интерпол извештају на 46 страница, били Израелци. Показали су много мањи интерес у идентификовању осталих чланова тог интернационалног круга у коме доминирају Турци и Албанци муслимани.
Само је један Изреалац, Моше Харел, је био тражен од стране Интерпола у вези са организацијом ове илегалне операције. Други Израелац, Заки Шапира, је био наведен као (осумњичени) помагач - без подизања кривичне оптужнице. Турски доктор и пет Албанаца су кривично оптужени за њихове улоге у више кривичних дела попут „трговине људима и нелегалног обављања медицинске професије.“
Корени ове организације сежу наизглед само до блиске прошлости. Судећи према извештајима, Луфти Дервиши, уролог и професор на Приштинском Универзитету, је посетио једну конференцију у Истанбулу, 2006. На тој конференцији се распитивао за неког од колега који би могао да врши трансплантације органа. Убрзо га је контактирао турски држављанин, хирург Јусуф Сонмез, који је већ био познат у „свету илегалне трговине људским органима.“
Сонмез има свој веб сајт на коме тврди да је завршио студије хирургије на Истанбулском универзитету- на Медицинском факултету 1984, и да је експерт у пресађивању бубрега. Према новинарском чланку од 3 новембра у Хуријету он је такође радио у турском министарству здравља. Прво пресађивање са живог донора је урадио 1993, да би по његовим тврдњама до 2006. урадио више од 1.300 пресађивања бубрега. У 2005. је имао своју приватну болницу у Истанбулу. Турски медији наводе да је његова болница судски затворена после полицијске рације 2007., а он и његов брат Булент ухапшени. Тада је само условно осуђен.
Сонмез је опет дошао у сукоб са законом због крађе људских органа 2008. Његова докторска дозвола је суспендована и било му је забрањено да се бави својом професијом шест месеци - што су локални медији оценили као „млаку“ казну. У то време Турске новине су га називале „турским касапином“, а Харијет га је чак назвао „Франкештајном“. 2010, када је обелодањена његова умешаност у трговину људским органима на Косову, он се појавио у Азербејџану, потпуно слободан да настави да се бави својим „крвавим бизнисом“. Његов статус у овом моменту није јасан.
Током 2006, у врхунцу своје моћи, док је руководио својом клиником, Сонмез је контактирао косовског Албанца Дервишија. Након тога је контактирао Турчина - Израелца Харела, који је према влади Косова рођен 1950 у Турској. Харел је наводно „идентификовао, регрутовао и пребацивао жртве, као и руководио исплатама „кеша“ пре операција.“ Сонмез је такође контактирао Шапира, који такође има богати криминални досије у области трговине људским органима. Шапиро је својевремено био шеф одељења за пресађивање бубрега у Белинсон Медикал Центру у Пети Тикви у Израелу. Такође је био члан Белагио специјалне групе за „глобалну транспортну етику“. Почетком 1990-тих, да би избегао етичку комисију због разних прекршаја, он је побегао у Турску. Шапиро је 2007. ухапшен у Турској; где је успео да се повеже са Сонмезовом болницом. Након свега тога, Сонмез је довео Харела и Шапира у Приштину да помогну са „радом“ Дервишијеве клинике. На челу клинике је формално био Дервишијев син Арбан. Илир Рећај, косовски званичник из министарства за здравство, је издао клиници дозволу за обављање уролошких прегледа, што је према Интерполу било само камуфлажа за „оно“ што се тамо уистину дешавало.
У октобру 2008. сумњу полиције је привукао случај сиромашног човека који је нађен напуштен на приштинском аеродрому, још незалечен након „вађења“ бубрега. Након тога је уследила полицијска рација на Медикус клинику где је откривена читава организација за трговину људским органима, која се бавила намамљивањем сиромашних и очајних људи из земаља попут Турске и Русије, обећавајући им 15.000 евра, а потом продавајући њихове органе и до 100.000 евра. Након ове полицијске акције Рећај је добио отказ, а 4-ог новембра је ухапшен Харел.
Но судећи према другим изворима изгледа да се пипци ове афере протежу много даље. Српски магазин Блиц тврди да је Дервиши учествовао у убиствима и отимању органа косовских Срба који су били отети од стране албанских терориста у време Косовског рата 1999.  После рата настављене су гласине да косовски Албанци држе српске затворенике у логорима у близини границе са Албанијом.
Контигент шпанског КФОР-а је покушао упад у село Врело (дејствујући на основу информације о заточеним Србима у том селу), али им је наређено да се врате на почетне позиције. Бивши главни Тужилац УН Трибунала за ратне злочине на територији Југославије, Карла Дел Понте, је у својој књизи из 2008. тврдила да је најмање 300 Срба убијено ради трговине њиховим органима, у близини границе у албанском градићу Бурелу. Озлоглашена „клиника“ у Бурелу је постала позната као „жута кућа“, али требало је да прође време све до 2004. да би била посећена од стране тима УН-а који је истраживао наводе оптужбе. У то време, од свих доказа су успели да пронађу свега неколико трагова људске крви.
Према Блицу, током косовске кризе 1998, један сведок је изјавио српским ратним тужиоцима да је лично видео Др Лутфија Дервишија на локацијама где су вађени органи српским затвореницима да би касније били продавани. Други српски извор такође тврди да је Шапиро био умешан 1999. у организовање вађења и трговине органима, и према часопису Политика, он се појавио исте године у Македонији да би учествовао у сличној „операцији“. Та тврдња је утемељена на томе што је Шапиро био повезан са круговима из Турске који су подржавали косовске Албанце у току рата.
Што год да је случај, изгледа је недавни скандал са трговином људским органима само једва видљиви део мрачног облака који се надвија над Косовом годинама, и које (Косово) је постало европски центар за трговину људима и људским органима.
То што чини цео овај случај тако шокантним је да су скоро сви умешани били угледни професионалци у својим срединама. Професор из Приштине, члан косовског Министарства здравља, Истанбулски доктор и пионир у трансплантацији органа, и бивши Шеф трансплантационе службе у Беилинсону. Какве су то демонске силе ушле у те људе? Каква је то мрачна коегзистенција, где се Турчин и Израелац удружују да краду људске органе?
Да ли та организација има корене у прљавом рату који се дешавао на Косову 1998-1999? Антизраелски и антисемитски медији би желели да усмере фокус на израелску умешаност у трговину органима, али оно што овај случај показује је то да цела позадина ове приче иде много дубље и има много више узнемиравајуће корене.
Коментар редакције „Балканских студија“:  Наравно да се ништа од овог не би дешавало да администрација у Приштини није ОВК (Албански мафијашки насилници) око којих је њихов међународни заштитник -  Вашингтон (први и пре свих других) је дигао огромни заштитни зид „ћутања“ да би спречио било какве оптужбе, које би могле да поткопају лажи које „оправдавају“  НАТО рат 1999. и његове последице.
Превод: Миодраг Новаковић


Kako će se stvari dalje odvijati - videćemo.
Nastavlja se....






WikiLeaks I

O Bernaru Kušneru sam pisao u ranijem postu Virusi, crvi i ostala gamad .
Bilo je to krajem februara ove - 2010. godine.
Ponovo sam mu posvetio čitav jedan post Bezočna drskost (Cinicizm) .
Ovo sam pisao početkom maja ove - 2010. godine.
Zatim sam ga pominjao u postu Alleged organ traffickers charged in Kosovo .
Da su moji napisi o njemu kao velikom srbomrscu i prefiganoj lopuži bili ispravni potvrđuje se ovih dana.
To je  više puta potvrđeno u raznim napisima u štampi.
Ponekad, u nekoj zavijenoj formi i na srpskim TV kanalima.
Skoro na svim - bez izuzetka.
Danas (16. decembra) u emisiji B92 Kažiprst, to je na neki način potvrdila i gospođa Rada Trajković.
Tek danas.
A Press je 8. decembra objavio ovaj tekst.
Ako odete na Press-ov Site možete pogledati tekst i komentare.
Evo tog teksta koji je napisao B Božić.

Vikiliks: Srbija može u EU samo ako prizna Kosovo!

Ministarstvo spoljnih poslova Francuske tražilo je da administracije SAD i EU zajednički stave do znanja Srbiji da nije moguće da postigne pobedu po pitanju Kosova i uđe u Uniju, navedeno je u depeši pomoćnika sekretara za kontinentalnu Evropu Rolana Galaraga, koju je objavio sajt Vikiliks.
1
Prljava igra francuza... Kušner i Jeremić
Galarag zaključuje da će Srbija morati da prizna Kosovo ako želi da uđe u EU i da će Srbi pre prijema morati da reše ključna pitanja sa Kosovom, koja se tiču pravosuđa, policije, carina, saobraćaja, poljoprivrede, kao i sve razlike po pitanju imena i terminologije.Francuski zvaničnik je u depeši poslatoj 22. februara 2010. tražio od SAD i EU da zajednički rade na tome da obeshrabre Srbe da predlože novu rezoluciju UN o Kosovu jer šef srpske diplomatije Vuk Jeremić „izgleda veruje da Srbija može da postigne pobedu po pitanju Kosova i istovremeno uđe u EU".
- Moramo da im stavimo do znanja da to nije istina - napisao je Galarag.
Galarag objašnjava da su „Srbi besni na Francuze" zbog demarša koji je Pariz uputio Beogradu početkom februara, a koji se ticao srpskih planova vezanih za eventualnu novu rezoluciju UN o Kosovu.
- Poslali smo im veoma uverljivu poruku. Srbi su protumačili taj demarš kao veliku promenu u stavu. (EU je do tada zastupala stav da pitanja Kosova i ulaska Srbije u EU nisu formalno povezana.) Nije bilo formalne uslovljenosti. Srbi sada shvataju da bi, ako žele da postanu članica EU, morali da priznaju Kosovo. Rekli smo im da ne želimo još jedan Kipar - naveo je Galarag, aludirajući na činjenicu da je Kipar 2004. ušao u Uniju kao podeljeno ostrvo, čiji severni, turski deo nije pod upravom vlade u Nikoziji.
On, međutim, predviđa da će Srbi najverovatnije ipak predložiti novu rezoluciju UN o Kosovu, dok će SAD i EU biti primorane da se tome suprotstave.
- Srbi će pre nego što uđu u Uniju morati da reše ključna pitanja sa Kosovom koja se tiču, pravosuđa, policije, carina, saobraćaja, poljoprivrede, kao i sve razlike po pitanju imena i terminologije. U tom smislu za Srbiju je najbolje da sarađuje sa Euleksom. Na kraju, međutim, Srbija će morati da prizna Kosovo ukoliko želi da uđe u EU - ponovio je Galarag.
Bivši ambasador Srbije u Francuskoj Predrag Simić kaže da je izašlo na videlo ono čega se naša javnost dugo pribojavala - da je Kosovo uslov za ulazak Srbije u EU.
- Depeša potvrđuje da je formiran zajednički front zapadnih zemalja i članica NATO u pogledu priznanja Kosova. Potvrđeno je ono oko čega se u javnosti dugo spekulisalo, da ne može i Kosovo i EU - ocenjuje Simić.
Spoljnopolitički komentator „Politike" Boško Jakšić kaže da su navodi Galaraga autentičan i verodostojan stav „jer identična poruka je Beogradu upućivana i kroz druge kanale i na mnogo višem nivou šefova diplomatija".
- Ministri spoljnih poslova Nemačke i Francuske Gido Vestervele i Bernar Kušner su to sigurno govorili u susretima sa našim zvaničnicima. Problem je što naši ne žele da prihvataju ono što im ne odgovara - komentariše Jakšić, i upozorava da su pred našom diplomatijom veliki izazovi.
- Ovo je dokaz da od politike „I Kosovo i EU" više nema ništa. To treba shvatiti i u skladu sa tim se ponašati.
Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je juče u Beogradu da ne može da komentariše informacije koje objavljuje sajt Vikiliks, jer su one „neformalne" i njihovu verodostojnost nije potvrdila nijedna zemlja sveta. Jeremić je ponovio da je Srbija čvrsto opredeljena za članstvo u EU i da je to strateški prioritet zemlje, ali je ukazao da priznanje Kosova nije tema „koja se može naći na stolu".
B. Bojić
.........:::..........
Rolan Galarag nije moga slati te depeše iz francuskog Ministarstva spoljnih poslova bez saglasnosti svog šefa.
Naprotiv.
On je samo izvršavao njegova naređenja.

субота, 11. децембар 2010.

Ko zvecka oružjem II

Prošli post sam posvetio događanjima na korejskom poluostrvu.
Sada vam dajem novi link <ovde> da vidite jedan mali, od mnogih detalja kako VELIKI BRAT sprovodi tzv "globalizaciju".
Ta njihova globalizacija ustvari znači dominaciju i opkoljavanje Rusije sa svih strana.
Polako, korak po korak.
Sa zapada (iz EU-Poljska, Češka) , istoka (Japan i Južna Koreja) i sa juga (Avganistan, Irak i ranije republike SSSR islamske veroispovesti, Gruzija i Ukraina).

Ako niste koristili prethodni link ovde prenosim tekst koji je napisao Jurij Rubsov u celini:

Русија ће без колебања платити за сопствену безбедност

Још у фази припремања споразума СТАРТ-3, за чије је ратификовање Сенат САД узео паузу, у Вашингтону су из све снаге покушавали да негирају очигледно – тесну узајамну повезаност стратешког офанзивног наоружања и противракетне одбране. Тек захваљујући упорности руских преговарача одредница о таквој повезаности фиксирана је и у тексту Споразума.
Позивајући се на неименоване америчке званичнике TheWallStreetJournalје 30. новембра саопштио, да је Русија још у пролеће ове године на својим западним границама инсталирала тактичке нуклеарне комплексе. Чак ако је то и тако, шта господу с оне стране океана бригају ракете, чији домет не премашује 500 километара? Јер, те тактичке ракете ни на који начин не могу представљати опасност по Сједињене Државе, нити подривати њихову стратешку стабилност.
Американце, додуше, брине нешто друго: руске ракете су, по њиховом мишљењу, одговор на размештање ракета Patriotу Пољској. А батерије Patriotсу елеменат америчке НПРО, тојест, стратешког система. И те „неименоване личности“ презентирају ствари тако, као да Руси, ето, размештањем тактичких „Искандера“ спречавају ратификовање новог споразума о стратешком офанзивном наоружању.
Тојест, када се то тиче њих самих, везу између стратешког офанзивног наоружања и ПРО Американци виде сасвим јасно. Важније је, међутим, нешто друго: навикнута да притишће партнера и тако постиже уступке, администрација САД је одлучила да то испроба на Москви још једном. Руска страна свој ракетни потенцијалу Калињинградској области, међутим, није повећавала, што је 30. новембра изјавио начелник Генералштаба Оружаних снага Руске Федерације, Николај Макаров, али, ако таква мера и буде предузета, она неће противуречити захтевима ни једног споразума о разоружању, који је потписала Руска Федерација.
Да, Дмитриј Медведев је у 2008. години изјавио, да у одговор на планове САД да размести у Пољској и Чешкој елементе своје противракетне одбране, Русија може инсталирати у Калињинграду тактичке ракетне коплексе „Искандер“. Касније су, међутим, у Министарству одбране Руске Федерације не само одустали од таквих планова, него су из неких разлога смањили ниво војног присуства у региону. Али зато Сједињене Државе, како то следи из последњих открића WikiLeaks,не мисле да било шта редукују – оне остављају нетакнутим своје тактичко нуклеарно оружје у Европи. Ево списка војних база у Европи, у којима се чувају америчке нуклеарне бојеве главе: У Белгији (база Клајне-Брогел, размештено је 20 јединица), у Холандији (база Фокел – 20), у Немачкој (база Бухел – 40), у Турској (база Инџирлик – 90). Ни руководство НАТО, ни команда Оружаних снага САД, нису демантовали те податке.
Вратимо се на публикацију у TheWallStreetJournal. Одговорну изјаву о томе да је Русија променила баланс нуклеарног наоружања на граници са државама – чланицама НАТО, амерички званичници дали су анонимно, без доказа, и још уз оптужбе да руска страна вара: као, ракетни комплекси, које инсталира Москва, нарушавају раније постигнуте споразуме, а то Американцима даје повод да одустану од ратификовања СТАРТ-3. Међутим, добро је познато да је све обрнуто: Руска Федерација и САД споразумели су се о томе, да ће се регулисањем примене тактичког нуклеарног оружја позабавити тек након што ступи на снагу споразум СТАРТ-3. Према томе, испад, начињен путем The Wall Street Journalје чиста провокација која не пије воду, а то је по ко зна који пут примењени општи стил америчке дипломатије у преговорима са Русијом по питањима безбедности.
У Москви су из тога већ извели закључке. Подударило се тако да је истовремено са публикацијом у The Wall Street Journalобелодањена и годишња Порука председника Руске Федерације Федералној скупштини. „...У наредној деценији, - каже се у Поруци, - нас чека следећа алтернатива: или ћемо се договорити о противракетној одбрани и створити ефикасни заједнички механизам за сарадњу, или ће пак почети (уколико не успемо да постигнемо конструктивни договор) нова спирала трке у наоружавању. И мораћемо да донесемо одлуку о размештању нових ударних средстава“.
Владимир Путин је 1. децембра потврдио CNN: Русија ће бити принуђена да повећава свој нуклеарни потенцијал, уколико САД не ратификују споразум СТАРТ-3. „То није наш избор. Ми то не би смо хтели“, - изјавио је руски премијер у интервјууЛарију Кингу, - али Русију могу приморати да се наоружа против „нових опасности“.
Међутим, перспективе ратификовања СТАРТ-3 у Сенату САД постају све више илузорне: сем разговора о тобожњем повећавању броја „Искандера“ око Калињинграда, чула су се и размишљања о томе, да ако већ спопразум о стратешком офанзивном наоружању не дотиче нуклеарно наоружање, онда је и уопоште нецелисходно и усвајати га.
Разуме се, ако не ступи на снагу споразум СТАРТ-3, аутоматски се удаљавају перспективе за постизање споразума између Руске Федерације и САД о проблему ПРО. Оне су ионако ружичасте. На самиту Русија – НАТО у Лисабону крајем новебра руски председник је изнео мишљење о формирању могуће архитектуре европске ПРО, која би спојила потенцијале Русије и НАТО у обезбеђењу Старог Света од ракетних удара. Формално се Брисел сложио са Москвом, али, као прво, за сада нема никаквих одлука у вези са тим питањем (стране су се договориле да изврше анализу могуће сарадње не пре редовног заседања министара одбране у јуну 2011. године), а као друго, САД и не помишљају да одустану од размештања у Европи своје НПРО – апсолутно пренебрегавајући то што Москва такав корак третира као покушај неутрализације руског стратешког потенцијала.
Нама кажу, изјавио је Владимир Путин у интервјуу CNN, да САД, инсталирајући у Европи систем ПРО, штите себе од иранске нуклеарне опасности, али “такве опасности данас нема“. А „нове опасности“, пак, које настају због планова Вашингтона, Русија осећа, и уколико СТАРТ-3 не буде ратификован, она ће у одговор морати да се наоружа.Прекоокеанском партнеру Русије треба да буде јасно: без кардиналног решења проблема размештања НПРО САД у Европи, никакав „ефикасни заједнички механизам сарадње“ (из Поруке председника Русије) није могућ. Москва нема намеру да било кога плаши, али ако се испостави да сопствену безбедност Русија треба да плати трком у наоружавању, ту колебања бити неће.
Ових дана је командант Ракетних снага стратешке намене, генерал Сергеј Каракајев изјавио, да Русија обуставља производњу и испоруке за борбено дежурство мобилне ракетне комплексе интерконтиненталних балистичких ракета „Топољ-М“. Уместо њих ће руска војска добити други мобилни комплекс – РС-24 „Јарс, чија су државна испробавања завршена 2010. године. Заједно са „Топољима-М“ шахтног базирања „Јарси“ ће чинити основу ударне групације руских нуклеарних снага до 2020. године и појачати борбене могућности РССН за пробијање система ПРО других држава."
...:: kraj teksta ::...
Pogledajte mapu.
U Državama zaokruženim crvenom elipsom su raspoređene vojne baze sa nuklearnim bojevim glavama ili će biti postavljena PRO (protiv raketna odbrana).
Pitata se zašto nisu u Estoniji, Letoniji Litvaniji?
Verovatno zato što bi to bilo baš prozirno i ne bi se moglo podvesti pod tzv. zaštitu od Iranskih projektila.
A možda ih i ima - ko zna!
I sad kako će PRO u Poljskoj i Češkoj štititi Francusku, Nemačku, Belgiju, Holandiju i druge zemlje članice NATO od napada iz Irana.
I zašto bi uopšte Iran napadao te zemlje ako nije na neki način isprovociran?
Pa Iran ima ogromnu teritoriju (1.648.195 km²) sa 70.049.262 stanovnika (42/km²).
Nemačka ima 230/m2, Francuska 112/m2, Belgija 344/m2, Holandija 395/m2.
Veći je od Turske i većine Evropskih država.
Ima izlaz na Kaspijsko more, Persijski zaliv i Arapsko more.
Bogata je naftom i spada u srednje razvijene zemlje. <pogledaj wikipediju>
Nema nikakve aspiracije na teritorije susednih država a još manje na teritorije evropskih država.
Državno uredjenje je Republika na verskoj osnovi sa predsednikom republike i vrhovnim verskim vođom.
Na severozapadu zemlje postoji velika azerbejdžanska zajednica sa oko 17 miliona azerbejdžanaca (više nego u Azerbejdžanu) koja je lojalna vlastima države (do sada nije bilo nikakvih međunacionalnih sukoba).
U zadnje vreme je bilo par pokušaja da se indoktrinira deo stanovništva radi rušenja legalnih institucija sistema i izabrani predsednik (kod zadnjih izbora).
Nešto poput "narandžaste revolucije" u Ukrajini,
NA SREĆU TAJ POKUŠAJ JE (BAR ZA SADA) PROPAO.
On je prinuđen, kao i Rusija da se priprema za odbranu.
A evo i zašto  - POLITIKA on line>
Ako ne odete na prethodni link evo ovde kopija tog teksta.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Wikileaks специјал

Берлускони верује да би Израел напао Иран

Италијански премијер Силвио Берлускони верује да би Израел превентивно напао Иран, чак и нуклеарним оружјем, наводи се у једној депеши коју је објавио Викиликс, а данас пренео немачки недељник Шпигл.
Берлускони је свој став изнео америчком министру одбране Роберту Гејтсу на састанку у Риму 6. фебруара ове године.
Берлускони мисли да би Тел Авив могао да нападне (Иран), укључујући и нуклеарним оружјем”, наводи се у депеши америчке амбасаде у Риму.
Италијански премијер је рекао Гејтсу да „нико, чак ни амерички председник Барак Обама не би могао да заустави Израел ако би та држава осетила да је угрожена”, додаје се у депеши.
„Шпигл” наводи да се Гејтс сложио и навео израелске војне маневре у јуну 2008. године које су одржани на локацији која би одговарала и за евентуални напад на Иран.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
I zašto taj sistem PRO (protiv raketne odbrane) postavljaju baš u države sa Slovenskim življem.
Zašto ga ne postave u Francusku, Nemačku, Italiju.
Zato što oni uvek (ili skoro uvek) isturaju druge da ginu.
Bilo da su neki plaćenici ili domaća paravojska (po principu 'zavadi pa vladaj'), koju pre toga dobro naoružaju i obuče a onda joj daju logističku podršku.
U ovom slučaju mogu da posluže slovenska plemena - Poljaci i Česi.
Logično je da će napadnuta država najpre nastojati da razbije taj štit iza kojeg mu preti napad onih jedinica koje su gore navedene a zatim da uništi položaje sa kojih je napadnuta ili joj preti napad. 

To što oni pokušavaju da sprovedu nije odbrambeni štit, kako ga oni nazivaju, već očigledna strategija pripreme za napad.
Napad na Rusiju.
Ako neko treba da se priprema za odbranu onda je to pre svih Rusija.

Rusija u svojim južnim pograničnim oblastima ima veliki broj stanovnika islamske veroispovesti kao deo korpusa susednih islamskih država.
Jedan broj tih država (bivših republika SSSR-a) je već podpalo pod uticajem država NATO pakta i imaju marionetske vlade i vladare.
Rusija na dalekom istoku ima Japan i Južnu Koreju koji su deo te Zapadne alijanse i takođe veoma dobro opremljene raznim (ko zna kakvim sve) naoružanjem a tuda se stalno vrzmaju i američki nosači aviona.
Naravno na severo-istoku je i veoma blizu teritorija USA i Kanade (pretežno francuzi i englezi).
Sa zapadne strane iz godine u godinu sve više se granicama Rusije, približavaju snage NATO-a.
Tu su takođe ranije članice SSSR-a Letonija, Estonija i Litvanija kao i bivši prijatelji Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska i delovi razbijene SFRJ (Slovenija, Hrvatska i deo Bosne) koje su već deo EU ili nastoje da to postanu a već su se izjasnile da žele da pristupe NATO paktu.
Jedina smetnja tom planu velikog brata trenutno su Belorusija, Moldavija.
Naravno i Srbija od koje su (na silu) oteli deo teritorije i na njemu izgradili najveću vojnu bazu u Evropi - Bondstil. (Obavezno pročitaj)

Ovako je Bondsteel izgledao 4 meseca nakon prekida bombardovanja Srbije.
Ovde je jedan video sa YouTube a ispod je srpski prevod teksta.

Prevod
Negde u pozadini kosovske priče je vojna baza Bondstil, koja je potpuno slučajno najveća američka vojna baza, postavljena na stranom tlu, još od rata u Vijetnamu.
Treba imati na umu, da Bondstil (koji je navodno trebalo da osigura povratak i bezbednost izbeglica na Kosovu), je sasvim slučajno, postavljen u blizini „vitalnih“ naftnih instalacija, kao što je Trans-Balkanska naftna trasa.
I lako se može pogoditi, da je od početka milenijuma Kosovo pod „upravom“, baš onog korporativnog giganta, koji je krenuo u nelegalnu invaziju na Irak, sa namerom da osigura svoj profit.
I konačno, najveći interes za nezavisnot ove srpske pokrajine ima administracija koja je pod  upravom korporacija kao sto su  Halliburton Oil i Kellig-ov  Brown i Root   (KBR)

Nastavlja se....

недеља, 28. новембар 2010.

Ko zvecka oružjem

 Ovaj post počinjem  linkom: http://www.nspm.rs/hronika/pentagon-pomorske-vezbe-sad-i-juzne-koreje-nisu-uperene-protiv-kine.html
Ako ste pogledali tekst na koji vas vodi prethodni link i pročitali ga tamo ispod ja sam dao svoj komentar.
Ako pak niste ja taj svoj komentar prikazujem ovde:
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
3 недеља, 28 новембар 2010 15:28                                                   
Tomislav
Amerikanci su najavili postepeno povlačenje sa Bliskog Istoka jer polako gube podršku ostalih partnera i lokalnih marioneta.
Ako bi se povukli i vratili kući bilo bi to priznavanje poraza.
To bi za nadmene Amere bilo veoma nepovoljno i imalo bi opasne posledice na unutrašnjem planu.
Postavilo bi se pitanje zašto su morali američki vojnici da tamo ostavljaju svoje živote.
A bilo ih je bogami prilično veliki broj.

Pokušali su sa provokacijama u Iranu pa, po sve prilike to odložili za kasnije iz istih razloga (nemaju podršku), a Iran nije isto što i Irak.
Tamo nisu uspeli da pridobiju veliki broj 'kvislinga' (podržava ih zanemarljivo mali broj) a Iran je veoma prostrana zemlja i teško je kontrolisati taj prostor bez podrške iznutra.
Napad na Irak u tim okolnostima, bila bi prava katastrofa za Ameriku.
Zbog toga su se oni odlučili za Severnu Koreju. Tamo imaju jaku dobro naoružanu Južnu Koreju. Korejanci će ratovati i ubijati se međusobno a Ameri će pljačkati kao uostalom i svuda gde su oni bili učesnici.
Kod njih u Americi postoje privatne vojske koje idu na ratišta a plata im je ratni plen.
Zbog svega navedenog ja mislim da je ovo deo izlazne strategije Amerikanaca i njihova provokacija.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~  Pogledajte mapu
 Vidite Amerikanci na Bliskom istoku imaju na svojoj strani Tursku i Saudi Arabiju koje se nisu pokazale kao neka bog zna kakva pomoć u Iraku iako sa njime imaju kopnenu granicu. 
Sve ostale države ili su neutralne ili baš neprijateljski nastrojene prema Americi delom zbog njihove podrške (i naoružavanja) Izraela bilo zbog zločina koje su njihove snage počinile.  
Iran je ogromna zemlja a sa Irakom i Avganistanom bilo bi veoma teško odoleti stalnim napadima po svim linijama. 
Jedini spas za Ameriku bila bi upotreba nuklearnog oružja. 
To bi tek bila katastrofa strašnih razmera sa nesagledivim posledicama na koju čak ni oni nisu spremni. 
I šta sad?
Našli su rešenje u provokacijama na Dalekom istoku. 
Oni već godinama vrše pripreme za to. 

Primenjuju već više puta oprobanu taktiku.
Najpre pokreću kampanju optužbi za nepoštovanje ljudskih prava i kršenje drugih međunarodnih propisa. 
Proglasili su Severnu koreju za jednu od tzv "OTPADNIČKIH ZEMALJA"
Onda počinju kampanju priprema za uvođenje sankcija i to se vrti svakodnevno na raznim  njihovim i medijima njihovih satelita (štampa, radio, televizija i internet).
Pokreću i uz podršku svojih zapadnih prijatelja u SB UN, uz predočavanje dokaza, narvno iz tih medija, donose odluku o uvođenju sankcija i time počinje dugotrajno materijalno iscrpljivanje zemlje žrtve.
Ukoliko ne dobiju podršku svih članica Saveta bezbednosti, oni sa svojim prijateljima uvode tzv. unilateralne sankcije a u drugim međunarodnim organizacijama gde se ne traži koncenzus opet uz pomoć saveznika uskraćuju prava neposlušnim zemljama.
Zatim, kao organizuju pomoć u hrani za tu zemlju i na taj način uspevaju da građane podele na one koji se protive i one koji ih podržavaju.
Sledeća faza je raspoređivanje jakih vojnih snaga u okruženju i najavljuju zajedničke vojne vežbe.
U jednom delu naroda uvlači se strah od ratnog sukoba.
Za to vreme u svojoj zemlji šire propagandu o ugrožavanju svoje nacionalne bezbednosti a štampa nastavlja sa optužbama i satanizacijom zemlje-žrtve &lt;pogledajte>.
O tome da su Amerikanci izvršili određene tajne pregovore sa Kinom govori i ovaj napis.
Kako će se dalje odvijati stvari tamo videćemo.

Još nešto.
Čitam razne komentare pisanja o napetosti izmeću dve Koreje.
Tamo može da se pročita baš svašta.
Čak ima i takvih koji otvoreno priželkuju da Amerika sruši diktatorsku vlast na Severu.
Ima i raznih pogrdnih reči ne samo protiv tamošnjih vlasti već i naroda.
A nije tako.
Tamo ima dosta pametnih i školovanih ljudi koji mogu da brinu o sebi i da ako treba sami smene vlast koja im ne odgovara.
Pyongyang je vrlo moderan ogroman grad sa širokim bulevarima veleepnim građevinama, metroom.
Mnogo je veći i sređeniji nego naprimer naš Beograd.
Uporedite.


 Evo i nekoliko fotografija iz Severne Koreje - Pyongyang










Ovi mi ljudi ne liče na neke koji žive pod  takvom diktaturom kako je opisuju Ameri
Ovo je mural iz Metroa
 Ovo je mural iz Metroa u Pyongyangu
A ovo je slika iz Beograda
Severna Koreja ima pravo da se razvija baš kao i Amerika, Engleska, Francuska, Nemačka .....
Pa i nuklearni program.
Ljudi u Severnoj Koreji imaju pravo da budu svoji na svome. 
Niko sa strane nema pravo da im postavlja vlast
Samo neka im ukinu sankcije i neka ih ostave na miru.
Za sada toliko.
Uzdravlje!
 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

четвртак, 25. новембар 2010.

Eksperti

Kad ih je bilo 17 nekako je bilo i podnošljivo.
Pa i kada su dodali ono +.
Sad se bre to namnožilo.
Sve što hoće "leba bez motike" pridružilo se ovoj "ekspertskoj" grupi.
Sve 'ekspert' do 'eksperta'.
Ono, posle tog (ispostaviće se) kobnog 5. oktobra svi navalili da nešto ućare.
Neki pokupili slike i inventar iz zgrada Skupštine, neki odjurili da zauzmu Galeniku neki RTS.
Oni skromniji navalili na izloge i prodavnice.
Na patike, salame, kobasice.....

A "eksperti"?
Ni manje ni više nego u Narodnu Banku.
I od tada, do nedavno, nisu ispuštali "masnu gusku" iz ruke.

Poznati 'eksperti' su:
Miroljub Labus ' prvi pretsednik.
Sećam se da su novine svojevremeno pisale o nekim aferama vezanim za njegovo ime. 

Jedan "ekspert" je bio direktor Državne lutrije Srbije gde se obrću velike "pare".  Taj isti ekspert je...
bivši direktor Aerodroma "Nikola Tesla" (pogledaj) poznat po U TO VREME A I SADA, astronomskoj plati od 3.600 evra i 'bonusu' od 11.500 evra a članovima svog kolegijuma po 4.500 evra, dok istovremeno JAT nije izmirio obaveze uplate doprinosa za invalidsko i penziono osiguranje zaposlenih (2004-2009) (Vlada je pokazala spremnost da za zaposlene u “Jatu” iz budžeta plati neizmirene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i to za period od šest godina - od 1. januara 2004. do 31. decembra prošle godine).

Bojan Krišto postavljen je na mesto direktora Aerodroma "Nikola Tesla" posle svog stranačkog kolege iz G17 plus Nebojše Nedeljkovića.
Posle njega, od novembra 2008. sve do kraja 2009. godine Aerodrom je bio bez direktora.
Bez 'eksperta'.
I nije propao.

I šta sad.
Država je ostala bez vrsnog 'eksperta'.
Mislim država kao servis građana  ostala bez 'eksperta' ali on je tu i dalje. Doduše nije propala ni Lutrija niti pak Aerodrom ali mogli su ga ponovo negde angažovati.
Valjda su tamo sada došli neki drugi, nadam se i drugačiji EKSPERTI.
I sad jedan takav 'ekspert' mora da se muči i da od tri kupljena stana (183,00 m2) na prvom spratu u BELVILE-u - Novi Beograd, pravi samo jedan poslovni prostor (183,00 m2).
Ne verujete?
Pa pročitajte  (ovde). Ovo nisam ja napisao.
A gospođa Krišto preti da će tužiti i novine i novinare i urednike "ako tekst o stanovima bude objavljen".
Zašto?
Pa ljudi, kad bi ja kupio te stanove (na žalost - ne mogu pa i da štedim sledećih, teorijski nemogućih 100 godina), ja bi vest objavio na sva zvona i u svim medijima.
Ma brujala bi cela Srbija bar nedelju dana.
Naravno ako bi imao pokriće za takav jedan poduhvat.
Kao recimo gospodin ministar Dinkić Mladjan, koji je čak morao da proda stari stan od samo 73,00 m2 da bi mogao u novom od 150 m2 da smesti svoje muzičke alatke.
Sada ih drži u nekom iznajmljenom, neudobnom prostoru.
Jadni, izmučeni, muzički uređaji.
Ima da leškare i uživaju u svojoj sobici.
Dobro bre, znam, u tih 150,00 m2 je uračunata i terasa od 40 m2.
Čovek je skroman.
Njegov stan je čitavih 33.00 m2 sa sve terasom, manji od stana onog drugog 'eksperta'.

Pročitah negde, da je komšija 'eksperta' Bojana neki Labus.
Ime (prezime) me asocira na nekog ali nikako da se setim, kog.

Svojevremeno se pričalo a bogami i pisalo o nekoj kupoprodaji vile na Dedinju koju je za male pare (?) kupio bivši guverner Narodne banke Srbije.
Za samo 380.000,00 evra (pogledajte ovde).
Za tu jevtinu vilu njemu je nuđen dvostruko veći iznos (700.000 evra).

Guverner je tu ponudu od 700.000 evra, naravno odbio
Stručne procene su bile da vila sa placem vredi bar 1.300.000 evra
Guverner je trakođe bio iz one grupe 'eksperata'.
Nakon obavljenog posla podneo je ostavku (pogledajte).

Da se razumemo.
Ne smeta meni što oni kupuje te vile i ogromne stanove.

Smeta mi što, dok oni kupuju to što kupuju, u mom mestu ljudi bukvalno gladuju.

Smeta mi što prodaju i rasprodaju ono što nije njihovo.
Što iz te rasprodaje izvlače ličnu korist dok ljudi ostaju na ulice bez posla i bez perspektive.
Smeta mi što ti ljudi svakodnevno od ranog jutra dežuraju po trgovima ne bi li ih neko angažovao da zarade za hleb nasušni.
Moje mesto nije usamljeni slučaj.
Takvih ima širom Srbije.
Ima ih i u još lošijem stanju.

Smeta mi što se vozaju od mesta do mesta besnim limuzinama sa zatamnjenim staklima (verovatno neprobojnim) uz pratnju još nekoliko takvih policijskih limuzina sa sirenama i upaljenim rotacionim svetlima.
Jure brate kao da idu da gase, daleko bilo, neke ogromne požare.

Smeta mi što zadužuju moju decu i unuke kod raznih belosvetskih banaka i lihvara.
Ova okrnjena Srbija duguje više nego bivša velika država koja je bar sa tim parama nešto gradila.
Gradila je Đerdap I i II, Vlasinu, Kokin Brod, Drinske elektrane, Zapadnu moravu, Ibar-Lepenac, Bovan, Ćelije, Dalekovode, Autoput Jesenice-Đevđelija, Ibarski put, Pruge, Novi Beograd, Železaru Smederevo, Cementare Popovac, Kosjerić, Beočin, Elektrifikacije sela......
Ona je gradila a ovi sada rasprodaju.

Smeta mi što u toj rasprodaji pojedinci uzimaju ogromne provizije. 
Evo jednog primera.
Doduše primer nije vezan za ove 'eksperte' ali su u pitanju takođe neki drugi 'eksperti'.
Nekoliko Linkova: <Glas javnosti ponedeljak, 4. januar 2010> ili <ovaj> ili <ovaj> a i <ovaj>
Ako ste koristili ove linkove (a primera ima bezbroj) mogli ste da vidite bar deo onoga što se 'mulja' gore van očiju javnosti.
Smeta mi što u toj rasprodaji uglavnom stradaju i bivaju najureni pošteni i nedužni ljudi a lopovi profitiraju.
Bilo kao kupci, posrednici ili prodavci.
Pa veliki broj tih rasprodaja je uglavnom neuspešnih.
Radnike otpuste, mašine i opremu rasprodaju a na lokaciji grade objekte koji donose lične koristi.
Ili radnicima ne daju plate a imovinu prodaju i izgube se.

Vratimo se na eksperte iz naslova ovog posta. 
Njihov je potpredsednik vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja (pogledaj ovde) i (ovde) .
Akcije vredne 1.000,00 evra.
Kad odete na stranice sa ovim linkovima obavezno pogledajte i komentare.
Da je to naj običnija prevara (kao i sve ostalo) potvrdio je u nekoliko navrata sam ministar Dinkić.
Evo pogledajte ovo ovde http://networkedblogs.com/chKlv (pročitajte i komentare).
A ovde je kratak izvod iz intervjua datog listu Danas - odgovor na pitanje u vezi besplatnih akcija.
 ...............................................................

Зашто сте уопште дали такво обећање?
- Разлог због којег само ушао у то политичко обећање је страх да би Борис Тадић могао да изгуби председничке изборе, расписане за јануар 2008, од Томе Николића. Ја то нисам урадио због своје странке, која уопште није учествовала на тим изборима, већ је подржавала Тадића. Касније анализе су показале да буквално тих 100.000 гласова, за колико је победио у другом кругу, добрим делом потичу од заједничког обећања, које сам ја преузео лично на себе, о бесплатним акцијама. Значи, преузео сам на себе обећање, а преусмерио сву политичку корист Тадићу.
Да ли се сада кајете због тога?
- Не. Урадио бих то поново јер сам, понављам, веровао у то. Знао сам да је то политички неопрезно, али сам се плашио да би Србији било много горе да је Николић победио.
(Данас)
.........................................................................
Vidite, on bi ponovo obmanuo (slagao) svoje građane radi svojih sebičnih interesa. Kako god on to formulisao, to jeste to - obmana i laž. Nema zaklanjanja nekim neznanjem. Ako ne znaš - idi. Pusti neka taj posao radi neko ko zna.
Od komentara na ovaj intervju ja ovde izdvajam ovo.
~~~~~~~~~~~~~~~ 
 понедељак, 27 децембар 2010 12:23
thinking maize
Па регионализоваћемо их! Неко у "Падињак", неко у Сремску Митровицу, неко у Краљево, неко у Ниш, неко у "Забелу", а НАЈВЕЋЕ "зверке" богами у Централни затвор! Свакоме према ЗАСЛУЗИ и РЕГИОНАЛНО! Да сваки регионални ЗАТВОР има своју "ЗНАМЕНИТОСТ"! Ко што рече Лаза Лазаревић у закључку његовог "Први пут са оцем на јутрењу": "ЕНО ГА, ТУЦА КАМЕН!"
 ~~~~~~~~~~~~~~~
понедељак, 27 децембар 2010 12:42
Meurglys
Naravno da bi opet isto uradio. Dinkic je uz "prosrbina" najgora politicka figura u istoriji Srbije, i najveca srpska sramota! Kad se samo setim da sam tog coveka bezrezervno podrzavao i svadjao se braneci ga.
~~~~~~~~~~~~~~~~
понедељак, 27 децембар 2010 12:50
Kaтарина Ковчић
Г.дине министре Динкићу СРАМ ТЕ БИЛО.
~~~~~~~~~~~~~~~~
понедељак, 27 децембар 2010 13:16
Слобода Не!
Нису они још завршили с народом, па да пређу на камен.
Ова "исповест" ми личи на покушај оправдања, у ствари мазања очију, ублажавања казне која му неминовно следи.
~~~~~~~~~~~~~~~~
понедељак, 27 децембар 2010 14:52
наташа
Нема сумње да се ради о кривичном делу преваре.
Даља прича о мотивима и саучесницима је од другоразредног значаја. Сваки окривљени има право да се брани како он хоће, али масовна ревара је кривично дело.
~~~~~~~~~~~~~~~~
Nastavljam.....
Njihov je ministar zdravlja.(pogledaj ovde) i (ovde) zajedno sa komentarima
Njihova je ministarka telekomunikacija. (pogledaj ovde biografiju) i (ovo sa komentarima)
Izvod iz biografije:
"Jasna Matić je rođena u Beogradu gde je završila osnovnu školu i Petu beogradsku gimnaziju. Diplomirala je građevinu na Beogradskom univerzitetu i stekla zvanje magistra poslovnog upravljanja (MBA) na Univerzitetu Vašington u St Louisu USA."
Znači njeno osnovno zanimanje je građevina a tamo se, ama baš ništa ne uči o telekomunikacijama.
Njihova je ministarka nacionalnog investicionog programa.
Njihova je ministarka omladine sporta
Njihov je ministar kulture.

Ni manje stranke ni više ministara.
Evo i jednog video klipa sa YouTube.

Ja ovde ne tvrdim da su 'eksperti' lopovi i nepošteni.
Samo prenosim ono što sam pročitao uz po neki svoj komentar i zapažanje.
Ali ako ima ovoliko afera VEZANIH ZA TU GRUPU  I OVOLIKO ljudi koji su nezadovoljni njihovim radom pa ČAK I AKO SU IZ SUPROTNIH POLITIČKIH TABORA, to bi trebalo nešto da znači.
Ljudima koji imaju morala naravno.
JA NISAM POLITIČKI ANGAŽOVAN.
DOBRI SU MI SVI KOJI RADE ZA DOBRO OVE DRŽAVE I NARODA.
OVI 'EKSPERTI' (po mom skromnom mišljenju) NE SPADAJU U TAKVE.
Nastavlja se....

четвртак, 18. новембар 2010.

Alleged organ traffickers charged in Kosovo

Drugi pišu - ja se pridružujem.....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Настављачи традиција црне трансплантологије ухапшени на Косову

13.11.2010, 21:54
Јавно тужилаштво ЕУ, судећи по свему, открило је још један извор прихода држављана «државе Косово. Јавни тужилац ЕУ у покрајини Џонатан Рејтел је огласио имена седам црних трансплантолога, чланова међународне мреже, који се баве трговином људским органима – пише српски лист Глас Јавности, позивајући се на информативну агенцију Асошиејтед прес.Према подацима Рејтела, злочинци су 2008. године помоћу лажних обећања намамили на Косово око 20 странаца, између осталих из Русије, Казахстана и Молдавије. То су углавном људи који живе у беди. За бубрег су им нудили просечно 20 хиљада долара, а за трансплантацију органа од богатих клијената су «лекари» тражили петоструко и шестоструко више. Занимљиво је да је међу осумњиченим бивши високи представник косовског Министарства за заштиту здравља, као и држављани Турске и Израела. 5 људи је већ ухапшено, за двама се трага. Један од ухапшених доктора, - писао је српски лист Блиц, - био је повезан с терористичком групацијом АОК, која је крајем 1990-х година киднаповала цивиле српске националне припадности, одузимала им виталне органе и убијала. Вероватно су косовски доктори одлучили да развијају своје вештине и у мирно доба, већ под фирмом приватне клинике. Слушања у вези са тим предметом планирају се за крај новембра. Није искључено, да ће број оптужених, као и ставке закона, у складу са којима су они потужени, бити повећани.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ja sam u jednom od mojih ranijih postova (virusi crvi i ostala gamad) pisao o poseti Kušnera Kosovu. Tada sam prikazao dosta toga što se događalo u vreme kada je taj gospodin sprovodio politiku 'zapadnih zemalja' na tom delu države Srbije.
On je tom prilikom energično odbijao mogućnost kasapljenja ljudi radi vađenja organa i prodaju istih.
Čak je i izvređao dopisnika američke emisije na srpskom jeziku "Glas Amerike"
Da se podsetimo:

А ево и новог клипа са титлом.


Vidite taj KUšner nije čuo za žutu kuću.

A Internet je pun napisima i video klipovima o tom slučaju. Dovoljno je samo u pretraživaču napisati yellow house albania (Na kraju ovog posta imate link)

Evo jednog srpskog poklona za KUšnera da ga podseća na njegov slavni boravak na Kosovu i Metohiji.


Ovih dana je ponovo aktuelna ta trgovina na kosovu i pokrenute su (konačno) i neke istražne radnje a neki su bogami i pritvoreni.

RT (Russia Today) o tome opširno izveštava - pogledajte video.

Ovaj video možete pogledati  i na sajtu http://rt.com/news/organ-charged-kosovo-people/ gde je i propratni tekst.
Propratrni tekst je na engleskom.
Ako ne želite da koristite prethodni link ja tekst ovde prenosim u originalu.
 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
The indictment of a group accused of organ trafficking in Kosovo has revived sinister allegations made against the region's soldiers during the war.

In the latest case, seven people have been charged, with one suspect linked to the Kosovo Liberation Army which is alleged to have harvested organs of the captured Serbs during the 90s conflict.
The people charged are doctors and there is also a high level health official. They are suspected of being part of an organized crime group.

There are now growing concerns that with political instability and a weak justice system, Kosovo could become a breeding ground for criminal activity.

“Organ trafficking is unfortunately a big business. People who do it don’t do it on an ethnic basis. They do it because there is a lot of money in it and the opportunity to set it up in a lawless environment which has existed in Kosovo for pretty much the last ten years is of course something that they would welcome,” says Serbian political analyst Misha Gavrilovic.

The allegations focus on the Medicus center and first surfaced two years ago – forcing that center to close.
But some specialists named on the indictment have continued to work in other medical centers.

The indictments have put organized crime in Kosovo under a strong spotlight. Its government and Western countries are accused of turning a blind eye to the lawlessness that has been growing since it declared independence from Serbia nearly three years ago.

There are also many who accuse the ruling authorities of miscarriages of justice that date back to the war.

Links have been drawn between Medicus and the 'yellow house' case – the alleged murder and harvesting of the organs of Serbian war prisoners by members of the Kosovo Liberation Army. But there was insufficient evidence to bring that case to court.

The families of kidnapped and killed people in Kosovo have been fighting red tape in the UN Mission in Kosovo and NGOs for a long time, but so far without any results.

The biggest problem is that those accused of the killings and kidnappings have changed their soldiers’ uniforms for the suits of MPs. They gained power in Kosovo overnight with the help of international institutions.

But the focus is now falling on whether the territory is up to fighting organized crime when so many can still so clearly recall the abuses of the past.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ovde ću dati samo prevod dela teksta koji govori o žutoj kući u Albaniji.

Повучена je веза између Медикусa и случаја 'жутa кућa'  - наводних убистава и узимања органа српских ратних заробљеника од стране припадника Ослободилачке војске Косова. Али, није било довољно доказа да се случај преда на суд.

Највећи проблем је у томе што они који су оптужени за убиства и отмице су променили војничке униформе за "одела посланика". Они су добили власт на Косову преко ноћи уз помоћ међународних институција.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Više o žutoj kući možete pogledati ovde http://thebloodyellowhouse.wordpress.com/about/

Još nešto!
Imam utisak da nam prijatelji sa zapada ponovo spremaju neko novo iznenađenje.
Ako nas išta više može iznenaditi.
Ovih dana se nešto mnogo uzmuvao William Montgomeri ovde na našim prostorima.
Glumi mi nekog iskrenog poštenjačinu koji je otvorio srce.
Meni je to nešto mnogo sumnjivo.
Kad god je on nama pomagao, mi smo ostajali kratki i za firme a bogami i hiljade ljudskih života.
Nek lepo sedi tamo u Cavtatu i piše te svoje knjige.
Valjda će da se izlane pa kaže i neku istinu.
Ko zna! 
Živi bili pa videli.

A mi ovde imamo svoje ljude koji će nas zastupati tamo na zapadu.
Na primer, advokat Srđa Popović.
Pa, tzv 'Druga Srbija' - komplet.
I NVO
Ma ima ih koliko hoćeš.
I ne mora da putuju u Mađarsku po svoje mišljenje ili Ameriku da svedoče pred Kongresom.
Ovde su među svojima.

Uzdravlje!