понедељак, 9. август 2010.

Kad smo kod mostova.....

SA OVIM MOSTOVIMA BIĆE KAO I SA MODERNIM SAOBRAĆAJNICAMA.
Naši građani ih uglavnom zaobilaze.
Ne koriste ih jer nemaju para za drumarinu.
Stari put između Grdelice i Niša je preopterećen. Svi koji su pre puštanja u saobraćaj autoputa do Kopašnice kod Grdelice koristili onaj stari autoput sada su prešli na još stariji (niže kategorije) zaobilazni put koji prolazi kroz mnoga naseljena mesta a koriste ga i traktori, kultivatori a i po koje zaprežno vozilo.
Na tom putu je i pored najskupljeg goriva u Evropi (a možda i u svetu, obzirom na standard građana) pravi krkljanac.
Bojim se da će nakon izgradnje ovih mostova uslediti i razne mostarine pa će biti - ako ne platiš na ćupriji platićeš na mostu.

U mom mestu je pre dolaska ovih (koji kobajagi grade mostove) bilo 9 proizvodnih preduzeća.
Kada kažem proizvodnih mislim stvarno proizvodnih.
Proizvodila  su tekstil, trikotažu, nameštaj, stolariju, stanove i druge građevinske objekte, semenski krompir, višnje, grožđe, hleb, betonske prefabrikate, šljunak i pesak. Bavili se otkupom poljoprivrednih proizvoda od građana i otkupom šumskih plodova i lekovitog bilja. Naravno i trgovinom sa velikim brojem dobro snabdevenih prodavnica u samom mestu i okolnim selima.
Zapošljavala su preko tri hiljade ljudi - radnika.
Danas od tih preduzeća ne radi ni jedno.
Sve to je posle 2000-te polako rasturano, pljačkano i na kraju uništeno.
Radnicima su pričane priče o prodaji, dokapitalizaciji, zastareloj tehnologiji koju će obnoviti novi vlasnik, obnavljanju proizvodnje, slobodnom tržištu, putu u Evropu, besplatnim akcijama.
Bilo je tu i drugih šarenih laža no sve te prefrigane (uvezene sa zapada) fraze sa naravno ubačenim stranim (radnicima nepoznatim) rečima ne mogu ovde nabrojati. 
Sve je to rađeno na perfidan način koji je stvorio razdor među radnicima.
Iz tih njihovih priča sticao se  urisak da će oni radnici koji budu lojalni nastaviti sa radom a ostali dobiti otkaze.
Zbog toga je nestao u radnicima buntovni duh već su svi pokušavali da na neki način budu lojalni.
Kad su shvatili prevaru, bilo je već kasno. U međuvremenu je sve uništeno i naglašavam opljačkano.
Ostali su napušteni objekti zarasli u korov sa rasprodatim mašinama, porazbijanim staklima (negde su i prozori izvađeni i odnešeni), kapije zakatančene.

Jedini koji nešto konkretno proizvodi je Buda pekar koji zapošljava samo članove svoje porodice (ne pravi hleb - verovatno je nerentabilno) i Saša pekar koji zapoljava oko 5 ljudi i proizvodi (veoma dobar) hleb, burek i druga luksuzna peciva. 

Sada u mom mestu svi nešto prodaju, menjaju, prekupuju i preprodaju.
Na svakom uglu (i između uglova) su neke brze hrane, kafići, daj-dam.
U centru su poređane neke improvizovane tezge i prodaje se voće i povrće kupljeno na kvantaškim pijacama. 
Neki su zakupili lokale i otvorili tzv STR-ove i trguju li trguju.
Malo na crno, malo na belo.
Zapošljavaju neke mlade devojke bez odgovarajućih kvalifikacija (mislim na diplome a ne na one druge) i plaćaju im minimalne plate. Oni lukaviji koriste neke navodne povoljnosti koje država daje za novoprimljene radnike, pa kod njuh rade a primaju platu od Države.
Kao nešto stažiraju ili neznam šta.
Većina ih je i kao ispomoć - bez osiguranja.
Kad smo kod države, znamo da je ova naša jedinstvena.
Ona je ustvari danas najveći poslodavac u državi.
Takoreći država - firma.
Svi koji primaju iole pristojnu platu su njeni uposlenici.
Treba li nabrajati?

Dok ovo pišem na TV Košava emituje se neki program uživo.
Valjda se zove Ćirilica.
Gosti su vidim jedan nacionalista, jedan anarhista i jedan peder.
Nisam odgledao emisiju, no to me je nekako asociralo na mnogo hvaljene "vrednosti evropskog društva".
Naročito prisustvo onog pedera.

Ja stvarno od svih tih vrednosti kojih kod nas nema znam samo za tri.
1. nije legalizovano korišćenje marihuane.
2. nisu legalizovani muško-muški (pederski) i žensko-ženski (lezbijski) brakovi.
3. nismo zabranili nikom da uđe u našu državu (niti sad niti bilo kad ranije za poslednjih bar 60 godina).
A ta EU koja se nekada zvala ZET (zajedničko evropsko tržište) godinama je vodilo protekcionašku politiku ne zajedničkog već zatvorenog tržišta i drugim zemljama skoro da i nisu dozvoljavali izvoz robe pod slobodnim KONKURENTSKIM uslovima.
Toliko o tim vrednostima.
Ako sam nešto ispustio, podsetite me.
Ako pak znate za nešto drugo, što tamo ima a kod nas nema  i na to me podsetite.

Samo molim vas nemojte mi o pravima prasića, mačaka, pasa, pedera i drugih životinja.

A proklamovana prava ljudi  (kako ih oni, a i ovi naši stručno zovu "human rights") su tam kod njih samo na papiru.
Obična poštapalica.
Kao i demokratija.
Ti papiri (zakoni) im samo služe da bi mogli da kritikuju Kinu, Rusiju i ostale koji nisu u njihovom kolu i ne igraju po njihovim notama.
Pa kod njih svako svakog prati.
Na svakom uglu su kamere.
Ne može čovek pošteno ni da ispusti vazduh a da ga neko ne uslika i ubaci u "folder".

I još nešto.
Ovo što sam napisao svakodnevno ću deliti na Google Buzz-u, Twitter-u, MySpace-u.  
I ne samo ovo, već i ono od ranije a i sve buduće.
Da nekako skrenem pažnju ljudima na ovo što su mi uradili od mesta i države.
A pisaću još.
Prenosiću i ono što napišu drugi.
Sve što na neki način može da pomogne ne bi li se zaustavila ova neviđena pljačka i uništavanje.  

Sledi nastavak...

петак, 6. август 2010.

Mostovi, Bridges, Ponts, Γέφυρες,

Dok razgledate i proćitate ovaj tekst možete poslužati Na lepom plavom Dunavu Johana Štrausa Juniora. Samo kliknite na znak i uživajte. Ako vam smeta da pratite tekst uvek se možete vratiti i zaustaviti (ili pauzirati) ovu muziku.
Zhi Yin Singers - Blue Danube Waltz.mp3
Download at rapidlibrary mp3 music
Rapid Library Music

<><><<>
Kada čitate ovaj (ili bilo koji drugi) post koristite oznake za link.
Znam, to može da vas odvede ko zna gde i udalji od teme o kojoj ja ovde pišem.
Pa neka, nek vas odvede.
Gde god da odete nešto se može videti, naučiti i upoznati.
Ne treba žuriti.
Pa ne idete na voz koji neće da vas sačeka.
Ovaj tekst ne ide nikud.
On je tu zauvek i - čeka vas.
Pregledajte sve lepo pa se vratite i nastavite tamo odakle ste otišli na link. 

Pred vama je mapa dela Evrope kuda protiče Dunav.
Od izvora u Nemačkoj do ušća - delte u Rumuniji i jednim delom u Ukrajini.
 Protiče kroz Nemačku, Austriju, Slovačku,Mađarsku, Srbiju i kroz Rumuniju, a sama delta je jednim delom u Ukrajini. Jedan veoma mali deo delte na samom ušću reke Prut je u Moldaviji.
Most preko reke Prut na granici između Rumunije i Moldavije

Na pojedinim mestima Dunavom ide granica između država. Slovačke i Mađarske, Hrvatske i Srbije, Srbije i Rumunije i Rumunije i Bugarske.

Evo sledeći link vas upoznaje sa Dunavom.
Kada odete tamo videćete da ima mnogo toga što do sada niste znali o Dunavu.
Pročitajte ovde na Wikipediji!
Dunav i skoro sve o njemu opisano je ovde na Wikipediji i to na Srpskom jeziku.

No naša tema nije dunav već mostovi.

Naš predsednik obilazi gradilišta mostova.
To je lepo. Tako su radili i prethodni predsednici.
Naročito pred izbore.
Možda je i ovo neki takav (predizborni) obilazak????
I evo kako je to zabeležio RTS 
Ako niste pogledali video sa prethodnog linka - kliknite i pogledajte a onda nastavite sa čitanjem.

A  pogledajte i ovo sa B92.

Cuc, muc i ništa.
Kao mi se razgradili pa gradimo li gradimo.
Sve na kredit.
Na račun budućih generacija u koje se zaklinju i navodno ovo sve rade zbog njih.
Razgradili nas jesu.
I još nas razgrađuju.
Nažalost.
Izreče predsedniki jednu (da li samo jednu) neistinu o broju mostova u drugim zemljama.

Ja znam zemlje koje nemaju niti jedan most na Dunavu.
Recimo Grčka.
Pa Francuska, Engleska, Island....
Treba li još nabrajati?
Ali neznam niti jednu podunavsku zemlju koja, kako reče predsednik, ima samo jedan (1) most na Dunavu.
Čak neznam ni jednu sa samo dva (2) mosta.
A naš predsednik ih zna i reče to graditeljima u Beškoj.
Reče i ostade živ i zdrav.
Dok ovo pišem setih se jedne izreke koju je moj deda imao običaj da upotrebi kad nije bio zadovoljan nečim: "ma sve bi ih trebalo govnjivom motkom".
Valjda je ovo neka narodna izreka.
No da vas ja ne gnjavim izrekama i naklapanjem o broju mostova evo vam ovde link pa pogledajte sami.
Jeste li pogledali?

Nije tačno.
Nema zemlje sa jednim ili dva mosta.

Doduše na ovom sajtu se vidi da ima dva mosta ali na granici između Srbije i Rumunije. I to jedan nepostojeći iz Rimskog doba -Trajanov i drugi koji ustvari i nije most - preko brane Đerdapskih hidro elektrana.
U samoj Rumuniji ih ima 3 (jedan (ustvari tu su dva), dva, tri) a na granici Rumunije sa Bugarskom ih je bilo 6 (pominje se Rimski Konstantinov most koji je srušen sredinom 4. veka)

Kroz Rumuniju Dunav se širi u ogromnu deltu kroz koju je nemoguće a i nerentabilno graditi mostove i uglavnom se koriste plovni objekti za prevoz ljudi i proizvoda. Sama Delta Dunava je svojevrstan kuriozitet i prirodni rezervat. Pogledajte video zapise o delti.



Između Rumunije i Bugarske ima  mostova. Jedan od njih je i ovaj između Giurgiu u Rumuniji i grada Ruse u Bugarskoj.

Broj mostova na Dunavu kroz Srbiju je 6. Tri u Novom Sadu, jedan kod Beške, jedan u Beogradu (Pančevački) i jedan kod Smedereva (za Kovin).

Kroz Mađarsku ih ima 16 a samo u Budimpešti 11.

Na granici između Mađarske i Slovačke ima 4 mosta.

U samoj Slovačkoj ima 6 mostova od kojih je 5 u Bratislavi.

U Austriji ima 48 mostova. U Beču ih je 21. U Tulinu 6 u Linzu 3. U Steyreggu 3.

U Nemačkoj ih ima 112.


Ovo dalje pogledajte ali je bez komentara.



Sve što je obećao.......


<><><><><><><><><><><><>
Ovo nema nikakve veze sa mostovima - a nije ni plavuša......
Naknadno sam ovo dodao 20. marta 2011. godine.
Na mladima svet ostaje.......



Pa opet..... sa titlom za one koji ne govore Srpski


Ova "mlada omladinka" ima 29 godina i naravno zaposlena je u vladi Republike Srbije.
Uostalom evo punog opisa koji je autor dao uz video klip:

Svega nekoliko sati nakon što je svet.rs objavio video-zapis Slađane Zdravković "omladinke" DS koje je iz drugog pokušaja jedva uspela da izrecituje jednu misao Zorana Đinđića i nakon toga tresnula o zemlju postala je zvezda na Fejsbuku. Odmah je stvoren njen fan pejdž ali i grupa "Svi mi koji smo za to da Slađana Zdravković uđe u kuću Velikog brata". Jedan o čitatelja našeg portala odmah nam je poslao informaciju da na Slađaninom FB profilu koji je ona brže-bolje "zamrzla" stoji da pomenuta devojka radi u Vladi Republike Srbije, da je rođena 18.08.1982. (omladinka od 29. godina?) i da ima završenu nižu muzičku školu, što je uz članstvo u DS, verovatno dovoljno da bi se neko zaposlio u Vladi. Obzirom na to da je novoizabrani ministar kulture Predrag Marković jedini ministar kulture u Evropi bez završenog fakulteta, to i ne bi trebalo da nas čudi. Dva snimka dole takođe svedoče u prilog tezi da su članstvo u partiji, lojalnost i poslušnost danas u Srbiji kriterijum a ne pismenost, sposobnost i inteligencija. Sve suprotno od onoga za šta se Đinđić, na kojeg se svi oni pozivaju, zalagao.