среда, 17. октобар 2012.

Cerambycidae, longhorned beetles, roundheaded wood borers

COMMON NAME: Cerambycidae, longhorned beetles, roundheaded wood borers
SCIENTIFIC NAME: Various
CLASS/ORDER/FAMILY: Insecta/Coleoptera/Cerambycidae
METAMORPHOSIS: Complete

Postojiji u Srbiji jedna narodna pripovetka o čoveku koji je zapalio kuću da bi oterao miševe

Ovo je priča o crvu koji je struguckao u TV stočiću.
Slična je toj narodnoj ali nije sa takvim posledicama.

Evo te priče...

Pre nekoliko godina nakon odgledanog TV programa, isključim TV, ugasim svetlo, okrenem se na drugu stranu i rešim da spavam.
I odjednom iz pravca TV-a čujem krc..., krc..., krc...
Upalim svetlo, krenem u tom pravcu i - ništa.
Tišina.
Vratim se u krevet, ugasim ponovo svetlo i taman sklopim oči a ono opet krc...,krc...
Shvatio sam o čemu se radi.
Zapravo shvatio sam da je u pitanju tzv. žižak koji se odnekud uselio u moj TV-stočić.
Danima je dosađivao i nije bilo načina da se ukloni.
Pokušavali smo ubrizgavanjem raznih hemikalija i - ništa.
Mališani (sada vidim da ih je bilo nekoliko) su na kraju pobedili.
Nabavili smo novi, bolji i kvalitetniji stočić (ili stolčić a možda i stolić, nisam siguran šta je od svega ovoga pravilno).
Ja ću ga i dalje nazivati - stočić.
Stari, sa bubicama, stočić je izbačen i prebačen u selo u jednu prostoriju pomoćne zgrade.
Tamo je služio za odlaganje raznih nepotrebnih stvari koje se ipak povremeno koriste.
Juče sam imao neke potrebe da malo duže ostanem u toj prostoriji i u tišini iz pravca odbačenog stočića čujem krc..., krc..., krc...
"E nećeš ga majci, kažem ja, sutra ti je sudnji dan, i krenem da rasčistim sve sa i iz stočića i izbacim ga van.
Jutros, poranim i pravo u selo.
Raspakujem se, naoštrim i - na posao.
Uzmem jedan stari, ali još uvek oštri, kuhinjski nož, jedan šrafciger, foto aparat i krenem...
Rezultat tog mog posla, a bogami i njihovog, se vidi na video snimku.

*************************************************************
****************************************************************
Stočića više nema ali i dosadnih crva.
Nakon slikanja - nisu preživeli.

Opširnije o ovoj štetočini može se pročitati na: http://cardinalproproducts.com/wp/wood-infesting-insects/

субота, 6. октобар 2012.

METROPARKING 4

METROPARKING
Da nisam ja jedini koji nije zadovoljan onim što se radi u gradu Leskovcu potvrđuje i ovaj prilog sa TV Klisura.
Peticiju je potpisalo preko 8.000 građana Leskovca.
Pogledajte.


Šta vredi.
Peticija je predata 6. juna 2011. godine.
Sada, kada ovo pišem, je 6. oktobar 2012. godine.
Stanje je isto kao i onda.
Čak mislim da je i gore jer su se, čini se zbog te neuspešne peticije, osilili.
Postavili su normu svom PAUKU da pokupi određeni broj vozila.
Oni kruže Leskovcem i traže moguće žrtve.
Norma je norma i mora se ispuniti.
Ti "normirani radnici" imaju platu od nešto preko 20.000 dinara.
A za jedno podignuto vozilo nasplaćuju oko 13.500 dinara (kažu zavisno od težine).
Ovo je najskuplji prevoz na kratkoj relaciji od nekoliko stotina metara.
Vlast je ostala gluva na apel 8.000 svojih sugrađana.
I mislite da tu ne postoji neka veza.
METROPARKING - VLAST - POLICIJA.
 A jedan taksista sa uredno registrovanom radnjom u Leskovcu bi bio presrećan ako bi 13.500 dinara zaradio za 3 dana mukotrpnog čekanja i po 20 sati na dan.
 

METROPARKING 3

12 SEKUNDI
METROPARKING Leskovac

Evo računa za naplaćeno parkiranje vozila na P.P. ROBNA KUCA u Leskovcu.
Reklo bi se račun ko i svaki drugi.
A nije.
Nije jer su mi naplatili 27,00 dinara za započet sat korišćenja.

I to bi bilo u redu da taj ZAPOČETI SAT KORIŠĆENJA u trajanju od 12 sekundi nije nastao zbog loše organizacije DAVAOCA USLUGE odnosno METROPARKINGA.
A evo i zašto.
Prijem i ispuštanje vozila obavlja samo JEDNO LICE tako da se i na izlasku i na ulasku čeka po nekoliko minuta a ponekad i po pola sata. Ako ste ušli u ulicu i krenuli da ga parkirate nije moguće vratiti se (ulica je tesna) i prinuđeni ste da čekate. Kada nekako uđete po nekoliko minuta se čeka da neko od parkiranih oslobodi mesto.

Za to vreme neki dečaci navale da vam peru stakla, da vam nude neke stvarčice kupljene u obližnjoj kineskoj prodavnici, da vam kao pomažu da pronađete slobodno parking mesto uz uobičajeno "daj neki dinar", a ima ih koji samo prose.
Nakon svih tih peripetija odahnete i napokon krenete da obavite ono za šta ste zapravo i došli u ovaj grad.
Vraćate se, ulazite u auto i krenete ka izlazu.
Stajete ponovo u neku kolonu vozila, kao na granici ili naplatnoj rampi kod NAISA ili BUBANJ POTOKA.
Sa malo više sreće nekako se provučete bez ogrebotina (meni su jednom ovde, dok sam bio otsutan, polomili štop lampu) i dolazite do rampe.
A ono jedno lice - radnik parking servisa, ne žuri.
On polako, bez žurbe, najpre primi nekoliko vozila.
 Dođe do kućice, nešto kucka na kasi pa odnese papirić prvom iz kolone koji čeka za ulazak.
Vi čekate da izađete.
Vreme ide.
Tik, tak, tik, tak....
Onda se vrati pa opet nešto kuca, odnosi i daje sledećem nervoznom vozaču, koji bi da uđe.
Vi i dalje čekate na izlazak sve nervozniji.
Tik, tak, tik tak....
A onda onaj JEDAN JEDINI RADNIK (ili činovnik, ko bi ga znao) proceni da je vreme da i vas odradi, da izvinete.
Vreme teče....
On polako prilazi, uzima vam onaj listić koji vam je dao kod ulaska (na kome stoji napomena da PARKIN SERVIS NE ODGOVARA ZA VOZILO).
Polagano odlazi do kućice... a vi već ključate.
Vreme prolazi....
Onaj jedan jedini radnik opet nešto kucka i vraća se da vam naplati.
A vi dajete pare i ne čekajući kusur bežite što dalje i od parkinga i od tog radnika i od Leskovca.
Dođe vam da pobegnete i iz Srbije.
U materinu!
Što dalje od terora i pljačke.

A još nešto o onom mom ranijem bliskom susretu sa PAUKOM o čemu sam pisao.
Kome god sam ispričao šta mi se dogodilo on bi me upitao:
- Jel u Mlinskoj kod Sajma?
- Da, tamo.
A on bi dodao:
- I meni su tu sa tog mesta odneli auto. A znaš li da se taj deo ulice vidi sa prozora načelnikove kancelarije?
- Nemam pojma. Daleko im lepa kuća - kažem ja.
Slučajnost?
Mislim na taj prozor i odnošenje vozila.
Ja ne verujem u slušajnosti!
Money, money, money.... Što bi rekla Liza Minnelli...
Ili  grupa Abba.
Kad već pomenuh grupu ABBA ajd bar da ih poslušamo i odagnamo sumorne misli nakon ovog podsećanja na METROPARKING.
UŽIVAJTE.

Da se prekrstiš i levom i desnom!

Sličan tekst o parkiranju u Leskovcu je i ovde. na FACEBOOK-u

Aster


Evo ga. Zove se Aster. Veoma liči na jednog penzionisanog starog Bena sa kojim nije ni u kakvom srodstvi sem što su iste rase. I zbog toga smo mu nadenuli drugo ime, zapravo nadimak, Mali Benčić.