субота, 27. фебруар 2010.

Virusi, crvi i ostala gamad

Viruses, Worms and other Vermin

Verovatno ste pročitali onaj moj raniji post "Zima, zima...".
Pa, ako već čitate ovo onda ste svakako pročitali i ono od ranije.
Ako pak niste to možete učiniti i sada.
Nikad nije kasno.
E ja tamo, između ostalog, pominjem "svinjski" iliti "meksički" grip ili kako ga stručnjaci (da bi nas što viče zaplašili) nazvaše N1H1.
Tamo sam takođe napisao da u narodu između ostalih, kruže i priče o vezi između virusa i farmaceuta.
Ja i dan danas nekako najviše verujem u tu priču. Nije ona baš bez osnova. Samo bi tu trebalo dodati još neke umešane strane.
Sledi nastavak...

01. marta 2010.
Pre nego što nastavim o započetoj temi moram da se osvrnem na ovu današnju posetu našoj Zemlji.

Posetio nas je još jedan "Vermin*" (štetočina).

Pogađate o kome se radi?

To je čuveni doktor koji nikada, ama baš nikada i nikoga nije lečio.
A samim tim nije ni izlečio.

To je čuveni "lekar bez granica" koji je ustvari stručnjak za granice (naravno ne na svojoj već tuđoj-srpskoj teritoriji).

To je čuveni doktor koji je u prvim redovima jurišao da uništi "Srpski kulturni centar" (srpsku imovinu) u Parizu i za to bio nagrađen.
Postavljen je za "gazdu" na Kosovu i Metohiji.
To je čuveni doktor koji se slikao sa teroristima iz terorističke OVK.

Doduše, to isto je učinilo i još nekolicina njih. Počev od Klintona, preko Veslija Klarka, Vokera i još nekolicine iz "prijateljskih" nam zemalja koje hoće da nas oslobode Kosova.
I Metohije.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Prvo je dosao ovaj (Ričard Holbruk).


Zatim je usledio ovaj (Vilijam Voker)


Epilog tih "mirotvoraca" je "MILOSRDNI ANĐEO" kako su nazvali bombardovanje.
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
A kao "šlag na tortu" usledio je "doktor" Bernar Kušner.


Uh, malopre zaboravih da navedem ime g-đe (ili g-đice) Medlin Olbrajt, koja se čak i ljubila sa Tačijem (zvanim "zmija").



Gledajte je.
Taj zaljubljeni pogled sve govori!
Kao da kaže: "Ljubi, ljubi, napraviće tebi teta Medlin državicu i ti ćeš biti premijer".
Ovi javni poljubci su bili u Rambujeu. O drugima se za sada samo nagađa. Opisaće ih Medlin u svojim memoarima. Najverovatnije.
Dobro, malo sam ppogresio u redosledu. Ove slike iz Rambujea, g-đe (ili g-đice) Olbrajt i Tačija je trebalo prikazati pre ovih gore sa Kušnerom. No, ja sam ove "zaljubljene golupčiće" naknadno uvrstio.
Neka stoje tu.
Kao svedočanstvo principijelnosti jedne politike.

Pustimo Medlin i njene poljupce (verovatno jedine - izuzimajući njenu mamu). Nju je jedino "zmija" i mogla da poljubi.
Vratimo se na Kušnera.
To je čuveni doktor koji je kao Šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji izjavio: "Prošle nedelje imali smo devetoro ubijenih Srba, ove nedelje - osmoro. To je očigledan napredak".
Da je ostao još koji mesec napredak bi bio još očigledniji.
Srba više ne bi bilo.
Ma, da ne grešim dušu i njegovi naslednici nisu bili ništa lošiji.

Primio ga je naravno i gospodin Predsednik. Bez poljubaca, naravno. (Ljubljenja će biti nešto kasnije i sa drugim personama).
A baš je mogao da skokne do Rumunije i izbegne susret.

G-din ministar Vuk Jeremić je mogao takođe da ode negde u toplije krajeve.
Da poradi za našu stvar.
Na primer u Dubai.
Da bodri Noleta.

G-din ministar (sa tetkine sofe, iliti majstor Boža) Đelić je takođe razgovarao sa njim.
To me baš mnogo i ne čudi.
Ne zbog njegove funkcije. Neznam baš tačan naziv. Znam samo da je nešto u vezi tih tzv. "evropskih integracija".

Pogledajte ih!
Kao dva brata po "babine linije".
Poljupci su takođe izostali!

Prilikom posete Beogradu "čuveni lekar" (ove navodnike je trebalo i ranije staviti) je posetio i Đinđićev grob.
Bez imalo stida!
A Đinđićevoj smrti je u mnogome doprinela pogubna politika koju je "lekar bez granica", sa svojim istomišljenicima, vodio i sprovodio tih devedesetih godina prošloga veka.
On jeste njihova i pre svega, njihova žrtva.
Onog trenutka kad ih je prozreo i pročitao njihove namere, morao je da ode.

Evo, upravo sada, dok ovo pišem gledam B(tri cte)92. Oni nas obaveštavaju (onako vrlo razdragano) da je na Kosovu, u njegovu čast zakazana skupština na kojoj je g-din "lekar" izjavio da je nezavisno Kosovo "svršena stvar i da se to više ne može promeniti".

Evo njegovih reči.
"Mnogo je proteklo od moje poslednje posete aprila 2007. godine, i taj put se može nazvati sa jednom rečju- nezavisnost. Želim da vam u ime Francuske kažem da se vaša nezavisnost ne dovodi u pitanje, to je istorijski tok i niko i ništa ne može da izmeni ovaj tok istorije, što svi treba da prihvate
", rekao je Kušner.

A evo i slika.
U levi.....
Pa u desni......
Pa za govornicom.....

Uustalom, evo pa pogledajte sami.....
Eto, to je taj doktor koji je za šaku krvavih dolara (ili evra) od trgovine drogom (koja truje i njihovu decu), kao i "organima" iskasapljenih Srba prodao i obraz i ponos i dušu.
Prodao je ceo francuski narod.
Prodaće on i Francusku.

Taj doktor se stalno pojavljuje tamo gde je kriza. (Krize su uglavnom njihovo delo. Oni su tvorci svih svetskih kriza).
Šta mislite, zašto?
Da leči ljude?
Izleči li nekog na Kosovu?
Izleči li nekog bilo gde?
Njegova ulepšana i nalickana lažna biografija je prepuna tog takvog njegovog delovanja.

Toliko o "čuvenom" doktoru koji nikada, ama baš nikada i nikoga nije lečio.
Ni izlečio.
Gde god je boravio iza njega su ostajale uplakane majke, sestre, žene, deca...


Krv i suze.
Porušena groblja, crkve, manastiri, popaljene kuće.
Jad, beda i pustoš.

Svaka čast doktore.

------------------------------------------------------------------------------------
*Vermin

1. noxious, objectionable, or disgusting animals collectively, esp. those of small size that appear commonly and are difficult to control, as flies, lice, bedbugs, cockroaches, mice, and rats.

2. an objectionable or obnoxious person, or such persons collectively.
3. animals that prey upon game, as coyotes or weasels.

1. Штетни, или неприкладно одвратни животињски колективи, обично мале величине, који се појављују и најчешће их је тешко контролисати, као муве, ваши, бубашвабе, мишеви и пацови.
2. За осуду или одвратна лица, појединци или колективи.
3. Животиње које се са пленом играју, као којоти или ласице.

1. Various small animals or insects, such as rats or cockroaches, that are destructive, annoying, or injurious to health.
2. Animals that prey on game, such as foxes or weasels.
3.1. A person considered loathsome or highly offensive.
3.2. Such people considered as a group.

Ovo neću da prevodim.
Uglavnom je slično kao i ono što je prevedeno.
Gore su kojoti i lasice a ovde lisice i lasice.
Ko zna engleski razumeće.
------------------------------------------------------------------------------------
Nećete verovati.
Završih pisanje, sačuvah to što sam napisao i odahnuh.
Baš sam se dobro izmorio.
Hajde, rekoh da vidim šta ima novo, pa kako mi je sajt onog B(tri crte)92 bio otvoren (odatle su i ove gore slike, tekst i video) počeh da listam najnovije vesti.
Kad tamo oni sada izveštavaju (izvor: FoNet) o boravku "doktora" u Gračanici, među Srbima.

Evo te vesti.
<.><.>
Kušner nazvao novinara ludakom
2. mart 2010. | 15:32 | Izvor: FoNet
Gračanica -- Francuski šef diplomatije Bernar Kušner nazvao je ludakom novinara “Glasa Amerike“ Budimira Ničića jer ga je pitao za stav o trgovini organima na Kosovu.
''Žuta kuča? Vi ste dakle bolesni. Vi ste ludi, nemojte govoriti takve gluposti'', poručuje novinaru Bernar Kušner (FoNet, arhiva)

Tokom Kušnerove posete Gračanici, na Ničićevo pitanje kakav je njegov stav o "žutoj kući" u Albaniji, francuski ministar se nasmejao i rekao: "Vi ste dakle bolesni. Vi ste ludi, nemojte govoriti takve gluposti".

Kušner je dodao da ne može da veruje da mu neko postavlja, kako je ocenio, takvo nebulozno pitanje.

"Šta je to žuta kuća? Zašto žuta? Gospodine, trebalo bi da odete na kontrolu kod lekara. Ljudi koji tako nešto pričaju su propalice i ubice", citira KIM radio Kušnerove reči.
Čovek kao da je pao s' Marsa.
<'><'>

Evo video zapisa o tome (opet sa sajta B 92)
Jeste li ga čuli? On sebe poistovećuje sa Radom.
Ma, gde bi on to radio.
Zar on i Rada liče na nekog ko bi to radio?
Rada ne liči, sigurno.
A za žutu kuću nije ni čuo!
Malo morgen, što bi reko, znate ko!
Rada nije fer.
Trebalo je da ga zadrži koji dan na posmatranje.
Francuska bi joj bila zahvalna.
Da ih više ne bruka po svetu!

Eto vidite, "doktor" se baš svojski trudi da dokaže sve ovo što sam ovde napisao.
Zato sam i napisao gore ono "Svaka čast doktore!"

Pa da ti posle svega ne ogadi Evropa i sve njene takozvane "evropske vrenosti" a i oni koji ih propagiraju i hvale na sve strane.

Uostalom ja ovo ovde ne pišem da bi dokazivao "aksiom".
Zna se da to nije potrebno.
Kušner je dokaz sam za sebe.
Dovoljno je posmatrati ga, ne više od pet minuta.

I ovde ću jednu našu - srpsku pesmu posvetiti dr Kušneru i njegovom prijatelju Tačiju zvanom zmija.

Ja se samo pitam dokle će naši rukovodioci povlađivati ovakvim tipovima.
Dokle bre taj strah.
Ako smo Srbi, nismo zečevi.
Kod ovakvih cinika to ne pomaže.
Njima ako daš prst oni hoće celu ruku pa i više.
To ih čak šta više i ohrabruje.
Zato treba reći DOSTA BRE!
Treba napraviti listu nepoželjnih osoba i objaviti na sva zvona, svuda u svetu.
Pa neka nas mrze.
Oni nas i onako ne vole i samo nas zamajavaju.

A naši novinari?
Oni su priča za sebe.
Kao da im je maca pojela jezike.
Ama baš ni jedan da postavi bar jedno suvislo pitanje.
Od koga ili čega se plaše?
Izuzetak je Ničić, ali on je iz "Glasa Amerike".
Može se reći da i nije 'naš'.

Zar baš niko da ga priupita:
"Gospodine ministre, kako bi vaša država, a i vi lično reagovali kada bi naš ministar Jeremič otišao na Korziku i tamošnjem pokretu za odvajanje Korzike rekao da Srbija i on lično daju punu podršku njihovim opravdanim težnjama za samostalnom državom?"
A njihova težnja je svakako opravdanija i pravednija od šiptarske.

Ili recimo ovako:
"Gospodine ministre, znate li da se najveći progon Srba sa Kosova i Metohije dogodio baš u vreme kada ste vi bili odgovorni za to područje?"

"Gospodine ministre znate li da ti ljudi i sada ne mogu da se vrate u svoje domove, jer su im porušeni i popaljeni?"

"Gospodine ministre znate li da je, u vreme kada ste vi bili Šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji, veliki broj Srba kidnapovan i odveden preko granice u Albaniju (baš u pravcu te žute kuće) te da se i dalje ništa ne zna o njihovim sudbinama?"

- / -

Šta ti je život.
Eto taj i takav "doktor" obilazi svet i iza sebe ostavlja to što ste pročitali i odgledali.

A jedan pravi čovek, velikan, pisac i pesnik, putopisac, novinar, slikar, humanista, mislilac i roditelj nas je napustio.
Otišao je Momo Kapor.
Otišao je fizički ali su ostala njegova velika dela.
Treba li ih nabrajati?
Dela koja su nadahnjivala mnoge sadašnje genaracije a i one koje dolaze.
"Kad sam je prvi put video, sat mi je stao!" govorio je kasnije.....
Kad je Momo umro verovatno su svi satovi sveta malo škljocnuli i zaćutali.
A ako nisu, trebalo je.

Kao što rekoh sledi nastavak....

четвртак, 11. фебруар 2010.

Fictional stories - or maybe not? (Izmišljene priče - ili možda nisu?)


First Story (Priča prva)

Local elections (Izbori - lokalni)
Izađe čovek na TV i mirno kaže: 'Za ove izbore mi nismo trošili novac na štampanje raznih reklama, plakata i na bilborde, već smo novac utrosili za pomoć socijalno ugroženih gradjana'.
I to bi sve bilo u redu.
Reklo bi se svaka čast ljudi, vi ste pravi!
Ali nije baš tako.
Čovek je zaboravio da ispriča ostatak te priče.
Na primer.
Koji novac?
Čiji novac?
Odakle novac?
Oni jesu kao pomagali nekog. I išli od kuće do kuće po sirotinjskim delovima gradova i sela i delili neke pakete tim socijalno ugroženim gradjanima. I ne samo njima.
Ti paketi su bili u bojama njihove stranke.
Paketi se daju uslovno: "mi tebi paket, a vi (cela porodica) nama glasove. Mora da se glasa za te boje.
Šta mislite, zašto ih pomažu?
Zato što ih vole?
Otkud odjednom buknu tolika ljubav?
I to samo pred izbore.
Nakon toga – mili moji, kud koji.
Valjda će ih i ti tzv. 'socijalno ugroženi' (tako ih oni nazivaju) jednom pročitali.

O tome toliko. Ako se neko prepozna, neka me tuži!
Pa i sudovi treba nešto da rade.
Mislim trebalo bi da počnu da rade.
Sve im je zatrpano predmetima. Od poda do plafona pa i dalje.
Moj predmet, ako me tuže i ako bi išli po redu i zakonu na red bi došao tek kada moji unuci budu punoletni (moj unuk sada ima 15 meseci).
Znači, brate tek 2027. godine.
Valjda će dotle da zastari.

PS
Nisu samo delili one pakete. Farbali su i stativice na seoskim igralištima za male sportove (pred prošle izbore su ih asvaltirali).
Farbali ih onako u dve boje (nije crno-belo a nije ni crno-žuto).
Da je bilo crno-belo ličilo bi na boje SD 'Partizan' ili recimo, na zebru (ne na onu ispred zgrade skupštine Srbije).
To su neke druge dve boje.
Ko je zalazio po selima mogao je da ih vidi.
Ne verujete?  PA POGLEDAJTE OVDE http://mojzavicaj.blogspot.com/2010/04/ako-koza-laze.html
Ako ste pogledali i videli ste sa čime su hteli da kupe glasove ovih seljana.
Sa par kilograma žute i plave boje.

Second Story (Priča druga)

Prosecutors (Tužioci)

Kad smo već kod tužbi i sudova. Izabraše Državne i Javne tužioce. (valjda se pišu velikim slovom, a i da nije tako ipak ću ja da ih napišem velikim slovom. Za svaki slučaj - zlu ne trebalo).
Kažu, pošteno i po zakonu.
Ja njima verujem, kako da ne!
Bilo je tu kao neke polemike na raznim televizijama, u novinama a bogami i na ulicama.
Kao jedni napadaju a drugi se brane. Voditeljice navija - one koji napadaju prekidaju u pola reči a one druga puštaju da *trućaju do mile volje. (* trućaju = govore koještarije, mlate praznu slamu)
A oni su čudo prirode. Mogu da pričaju i po dva sata a da baš ništa ne kažu.

I ubediše nas, a verovatno i neizabrane da je sve OK.

O događanjima po ulicama (mislim na putevima i prugama) neki drugi put.

Da nastavim.
Neki neverni Tome (ja jesam Toma, ali rekoh, ja im verujem!) tvrde da im je u tome, kod tih postavljenja i otpuštanja pomagala neka BIA, CIA MIA, otpravnici poslova, predsednici, podpresednici, sekretarice, servirke, ljubavnice i baba Roska.
Narod ko narod. Sit i dokon pa izmišlja. Može biti da te priče dolaze od onih iz prethodne priče – sitih (dobili pakete). A sit gladnom ne veruje.


Third Story (Priča treća)

Secretary (Sekretarica)

Evo još jedne izmišljene priče.
Rešila sekretarica da malo prošeta.
Mislim, što se kaže, da malo protegne nogice.
Celi dan sedi u kancelariji, pijucka kaficu, maže noktiće, maže silikonska ustašca, priča telefonom, malo bere voćkice, pamuk, kukuruz i ostale biljkice, češlja mačkicu, hoću da kažem macu i razna druga stvorenja. Pogađate, na FaceBook-u.
Pa ljudi to dosadi. A ako je već sredila noktiće, usnice, podigla i ostale silikone, red je da neko to i pogleda.
Zar nije tako?
I kažem, rešila ona da se malo pokaže.
Ali kako?
Da štrapa pešice gradom?
Što bi reko pokojni Žika: "idi begaj".
I tako ona izeđe i pravo kod vozača svoje Šefice.
Pa zar nije i ona neki mali šef oću reći šefica?
"Ajde dečko, pali tu limuzinu da me malo provozaš" - kaže ona njemu. Mislim, brate, nije baš ovim rečima ali tako nekako.
Dečko, ko dečko i njemu dosadno, to rado prihvati i oni lepo krenuše.
Na nesreću i njihovoj Šefici bilo dosadno.
Reši i ona da se malo prošeta.
Možete da zamislite koliko se razbesnela kada su joj rekli da nema vozača (a ni kola).
Šefica onako ljuta i srdita odmah pokrene postupak i vinovnici su naravno 'primereno' kažnjeni.

Naravoučenije za sekretarice:
Ne koristite službenog vozača a i vozilo u privatne svrhe jer ćete ostati sekretarica još najmanje 4 godine.

Naravoučenije za vozeče:
Ne družite se sa sekretaricama jer ćete dobiti otkaz. U svakom slušaju, bilo da imate Šefa ili Šeficu.

Šef i Šefica se naravno pišu velikim slovom bilo gde da se nalaze.
Ako i nije tako, gramatiku treba hitno promeniti.

Sekretarica, o kojoj ja pišem nije ona o kojoj pišu ovih dana novine po Srbiji. Nije, majke mi. Moja, mislim ova o kojoj ja pišem je htela samo da prošeta tu u lokalu. Ova druga (ili prva, zavisi ko kako gleda) je išla malo dalje.
Skoknula da Zaječara.
Valjda da odnese tetki lek.

Ovo što sam napisao verovatno treba malo i ilustrovati. Ako pronađem negde prigodnu ilustraciju ja ću je naknadno dodati.
Ako pak vi imate nešto prigodno, pošaljite a ja ću to postaviti.
Može i karikatura.
Pogotovo karikatura.

Pre neki dan me pita jedan moj prijatelj iz Beograda: "Znaš li Tomo kako Zemunac čestita sestri odličan uspeh u školi.".
Rekoh, otkud bi ja to znao ovde u Grdelici?
A on će meni: "Znači, brate, sestro, ćale si, keve mi".
Nisam ništa razumeo.
A vi?

Za sada od mene toliko.
Uzdravlje!

Pogledajte još neke slike iz mog zavičaja. KLIKNITE OVDE.